Vijčani bor može se odnositi na bilo koje drvo iz roda Pandanus, kojih ima oko 600 vrsta. U uobičajenoj upotrebi, međutim, bor se općenito odnosi na Pandanas utilis, tropsko stablo prepoznatljivo po svom osebujnom voću, deblu i oznakama grana nalik na vijke, te mreži potpornih korijena. Njegove dugačke, nazubljene listove neke kulture koriste za izradu krovova, prostirki i košara.
Bor puzasti uspijeva u tropskim podnebljima, pa se stoga najčešće nalazi u jugoistočnoj Aziji, dijelovima Afrike i južnoj Floridi. Općenito ne može preživjeti na temperaturama nižim od 55 stupnjeva Fahrenheita (12.78 stupnjeva Celzija). Stablo je također vrlo tolerantno na slano tlo i zrak, što ga čini dobrim izborom za primorske vrtove u tropskim regijama.
Nekoliko je prepoznatljivih značajki po kojima je vijčani bor lako prepoznatljiv. Prije svega, njegovo deblo i grane pokazuju spiralne oznake – izgledom slične osovini vijka – koje su zapravo ožiljci koje je ostavilo lišće koje je otpalo. Ova karakteristika je izvor imena stabla.
Drugo, vijčani bor obično ima mrežu potpornih korijena koji podsjećaju na skup stubova koji se naslanjaju iz stabla u tlo. Ponekad ti korijeni stvaraju iluziju da tijelo stabla lebdi iznad zemlje. Horizontalno proširenje grana bora je često veće od njegove ukupne visine, što ga čini prilično teškim. Funkcija ovih potpornih korijena je stvoriti dodatnu potporu koja uravnotežuje ovu težinu na vrhu i drži stablo čvrsto ukorijenjeno u tlu.
Još jedna posebna značajka bora je njegov plod, koji je jarko narančaste boje i podsjeća na nešto kao križanac šišarke i ananasa. Ovo voće je omiljeni obrok životinja poput šišmiša, rakuna i guštera. Iako se plodovi određenih vrsta Pandanus često koriste u kuhinji jugoistočne Azije, plodovi Pandanus utilisa, iako su tehnički jestivi nakon kuhanja, uglavnom uživaju samo životinje.
Dugi, čvrsti listovi rastu iz grana bora u obliku spirale. Rubovi ovih listova su nazubljeni s malim, oštrim zubima koji mogu izgrebati ili rezati ljudsku kožu kada se nepažljivo rukuje. Premazani su prirodnim voskom koji im daje vodootporne kvalitete, a u nekim kulturama se suše i utkaju u vodootporne slamnate krovove. Ovi listovi se također ponekad koriste za izradu rukotvorina kao što su košare i prostirke.