Vipassana meditacija, koja se često naziva svjesna meditacija, smatra se jednim od najstarijih oblika budističke meditacije. Riječ vipassana znači “vidjeti stvari onakve kakve one stvarno jesu” i dio je procesa samosvijesti čiji je cilj razviti uvid u um i tijelo kroz disciplinu meditacije. Potječe iz drevnog indijskog dijalekta Pali, koji je favorizirao utemeljitelj budizma, Gautama Siddartha Buddha, kao pristupačniji jezik za budističke tekstove. Pali riječ passana znači “vidjeti otvorenih očiju”, a prefiks vi, između ostalog, znači “kroz”.
Ovaj oblik meditacije jedna je od ključnih komponenti Theravada budizma, koji se smatra najstarijom od svih religijskih sekti, i onom najbližom izvornom Buddhinom učenju. Uključuje duboku predanost samosvijesti kroz usredotočenu meditaciju osmišljenu da oslobodi um nečistoća misli i negativnosti, kako bi se konačno doseglo prosvijetljeno stanje skladne ravnoteže sa samim sobom i svemirom. Promatranjem i prepoznavanjem važnosti sadašnjeg stanja, svjesni um i tijelo oslobađaju se ograničenja nečistih misli, čineći pojedinca više prihvaćanjem ljubavi i suosjećajnog iskustva.
Iako je sastavni dio budističke religije, vipassana meditacija nije budizam sam po sebi. To je prije budistička vježba za treniranje uma i tijela da postignu višu razinu svijesti. Koristi neke od osnovnih načela budizma, kao što je osobni rast kroz samoispitivanje i oslobađanje od onoga što je nepotrebno i štetno kako bi se postiglo uravnoteženo stanje postojanja.
Vipassana meditacija se prakticira gotovo 2,500 godina kao sredstvo samosvijesti kroz ispitivanje onoga što čini skladno stanje postojanja. Tehnika kako ju je opisao Buddha izgubljena je u Indiji gotovo pet stoljeća, ali je održala na životu zahvaljujući znanju i učenju pobožnih budističkih redovnika koji su je nastavili prakticirati, te kroz očuvanje svetih budističkih tekstova. Elementi duhovnog čišćenja vipassana meditacije ostali su moćni i pronicljivi kao što su bili u vrijeme Buddhe, privlačni generacijama budističkih sljedbenika.
Tehnika je uživala u rašireniji praksi izvan Azije 1960-ih. Takozvana Hippie generacija na Zapadu, mladi ljudi koji su tražili alternativne načine istraživanja prirode postojanja, prihvatili su je zajedno s drugim istočnjačkim tradicijama samosvijesti. Vipassana meditacija ne samo da se bavila njihovom potragom za smislenijim načinom života koji se pobunio protiv konzumerizma za jednokratnu upotrebu, već je apelirala i na njihovu želju da traže nove razine svjesnog mišljenja i iskustva.