Računalni podaci pohranjuju se na diskove i čvrste medije radi dostupnosti tijekom dana, mjeseci ili godina. U malim sustavima, poput osobnog računala, postoji CPU i jedan ili dva čvrsta diska. Kada disk pokvari ili ostane bez prostora, drugi disk se mora ručno dodati, a podaci moraju biti smješteni na taj disk. U velikim sustavima mogu postojati stotine diskova i digitalnih sustava za pohranu podataka, a složenost upravljanja informacijama znatno se povećava. Virtualizacija pohrane je grupiranje uređaja za pohranu tako da se neprimjetno čini kao jedan veliki uređaj za pohranu.
U jednostavnom sustavu, kad god program treba pristupiti datoteci, on postavlja zahtjev operativnom sustavu. Operativni sustav to preslikava na određeno mjesto na disku. Ako disk ima, recimo, 10 gigabajta kapaciteta, onda disk ne može podnijeti podatke izvan te veličine. S virtualizacijom pohrane, zahtjev za prostorom većim od veličine diska automatski se preusmjerava iza scene na drugi disk.
Virtualizacijom pohrane može se upravljati hardverom ili softverom ili kombinacijom to dvoje. Ima niz prednosti. Podaci se mogu premještati s jednog uređaja na drugi uređaj iza scene dok sustav postavlja zahtjeve, a zahtjev se automatski preusmjerava na novu lokaciju. Kada se uređaj za pohranu mora dodati ili ukloniti, to se može učiniti bez rušenja sustava. Time se povećava dostupnost sustava krajnjim korisnicima.
S virtualizacijom pohrane, informacijama se može inteligentno upravljati; na primjer, podaci kojima se pristupa rjeđe mogu se premjestiti na sporiji uređaj. Korištenje skladišnog prostora moglo bi se poboljšati. Svaki uređaj za pohranu sam po sebi može imati neiskorišteni prostor, ali taj neiskorišteni prostor može biti premalen da bi se iskoristio za jednu datoteku koju operativni sustav želi smjestiti. S virtualizacijom pohrane, neiskorišteni prostor na više uređaja automatski se “akumulira” jer se dijelovi datoteke mogu pohraniti na zasebne uređaje.
Fizička skupina uređaja za pohranu smatra se jednim uređajem sa stajališta operativnog sustava. Kao rezultat toga, operativni sustav ne mora pratiti više uređaja i kako im pristupiti. Posljedično, uređaji za pohranu od više proizvođača mogu se glatko koristiti pod uvjetom da podržavaju virtualizaciju pohrane. Radi zaštite od gubitka podataka, podaci se često repliciraju. Takva se replikacija također glatko rješava.
Virtualizacija pohrane tako osigurava sustavu potrebnu pohranu bez da se zaglavi ograničenjima pojedinačnih uređaja. Naravno, sada je značajna količina informacija virtualizirana. Vrlo je važno da se te informacije čuvaju na način koji je siguran, obično pohranjivanjem na više mjesta.