Virtualna adresa slična je kućnoj ili poslovnoj adresi, osim što ukazuje na fizičku lokaciju virtualne memorije. Jedan od razloga zašto je potrebna virtualna adresa je taj što virtualna memorija djeluje poput fizičke memorije, ali nije, a računalo mora znati gdje se memoriji može pristupiti. Drugi razlog je što popis adresa pokazuje kako se memorija koristi, što olakšava upravljanje memorijskom particijom. Ovo se također može koristiti za snimanje mrežnih adresa preko virtualne mreže, jer ne postoje druge veze za povezivanje računala.
Mnoga računala imaju virtualnu memoriju koja povećava ukupnu količinu memorije u računalu, a dolazi od fizičkog hardvera kao što je središnja procesorska jedinica (CPU), iako nije iz fizičkog memorijskog čipa. Za pomoć pri pristupu, popis virtualnih adresa bilježi podrijetlo virtualne memorije. Slijedeći ovaj popis, računalo lako može pronaći fizičku lokaciju memorije, što olakšava računanje.
Dok virtualna memorija djeluje poput fizičke memorije, fizičkom području koje simulira memoriju mora se pristupiti da bi se koristila virtualna memorija. Zbog toga je potreban popis virtualnih adresa ako računalo želi znati gdje pronaći memoriju. Ako računalo ne može pronaći fizičku adresu, tada je virtualna memorija beskorisna, jer se u nju ne može ništa pohraniti.
Memorija ima različite razine pristupa, a virtualni popis adresa opisuje kako se memorija trenutno koristi. Većina memorije u računalu je javna, što znači da se sve može pohraniti u memorijski prostor, što omogućuje računalu da ih jednostavno obrađuje i pohranjuje. Ako je memorija privatna ili se koristi za particiju, tada će popis adresa osigurati da računalo ne koristi ovu memoriju osim za potrebe koje izravno odražavaju svrhu particije. Na primjer, ako je napravljena particija za radne datoteke, tada se na particiju mogu spremiti samo radne datoteke.
Popis virtualnih adresa obično se koristi za virtualnu memoriju, ali se također može koristiti za virtualnu mrežu. Ova vrsta mreže tradicionalno nije povezana žicama ili uobičajenim bežičnim vezama, već putem virtualnih veza koje povezuju računala. U ovom slučaju, popis adresa predstavlja fizičku lokaciju svakog računala u mreži, tako da računala mogu ostati povezana.