Virtualna stvarnost je tehnologija koja korisniku omogućuje interakciju s okruženjem koje postoji samo u računalu. Obično je riječ rezervirana za impresivne tehnologije kao što su HMD-ovi (zasloni na glavu) ili male sobe čiji su zidovi prekriveni ekranima, a ne jednostavnije računalne igre poput World of Warcrafta. Pojam je skovan ranih 1980-ih, kada se računalna tehnologija poboljšavala do te mjere da je mogla stvoriti virtualne svjetove s barem površnim osjećajem stvarnosti.
Koncept virtualne stvarnosti populariziran je desecima knjiga, filmova i TV emisija, posebice filma Matrix iz 1999. godine. Matrix prikazuje virtualnu stvarnost toliko uvjerljivu da njeni stanovnici nisu svjesni da to nije stvarni svijet. U jednoj od najpoznatijih scena filma, protagonist je “isključen” iz Matrixa i saznaje da je samo jedan od milijardi ljudi koji žive u posebnim kapsulama koje je stvorila umjetna inteligencija. U filmu, umjesto pružanja iskustva virtualne stvarnosti kroz nespretne naočale ili rukavice, senzorni signali se šalju izravno korisniku putem “moždane utičnice”, spajajući se u korisnikov okcipitalni režanj. Iako je The Matrix samo film, brojni istraživači mozga pokušali su stvoriti uređaje slične utičnici za mozak, a samo je pitanje vremena kada će tehnologija postati održiva.
Potencijalne prednosti virtualne stvarnosti su brojne. U futurističkom virtualnom svijetu, siromah bi mogao živjeti kao kralj, uživajući u virtualnom bogatstvu, pa čak i u virtualnom seksu. Što je više svjetovno, interakcija putem virtualne stvarnosti mogla bi omogućiti poslovnim ljudima ili prijateljima da se sretnu “licem u lice” čak i ako su razdvojeni tisućama milja. Virtualna stvarnost je predložena kao alat za vizualizaciju. Na primjer, kemičari bi mogli ući u virtualnu sobu ispunjenu složenim molekulama i izvoditi “kemijske testove” manipulirajući tim predmetima svojim rukama, baš kao što bi netko mogao uzeti set Legosa® i igrati se s njima.