Virtualni datotečni sustav (VFS) je sloj organizacije podataka koji se koristi na računalu za organiziranje i pristup drugim shemama datoteka. Općenito, datotečni sustavi su metode pomoću kojih se podaci mogu pohraniti na logičan način na računalu, obično organizirano na temelju operacijskog sustava (OS) na tom računalu. Korisnik računala pristupa ovoj strukturi kako bi pronašao informacije, obično navigacijom po mapama i drugim hijerarhijama kako bi pronašao željeni dio podataka. Virtualni datotečni sustav omogućuje da se različite vrste organizacije organiziraju pod jednim slojem, koji se zatim može koristiti za pristup podacima unutar njih.
Postoji dosta različitih načina na koje se može koristiti virtualni datotečni sustav, iako je općenito namijenjen pružanju organiziranije metode za rad s različitim vrstama shema arhiviranja. Osnovni datotečni sustav na računalu obično se temelji na OS instaliranom na njemu, a različiti sustavi mogu koristiti različite metode. Korištenje virtualnog datotečnog sustava omogućuje računalu s više vrsta OS-a ili drugim problemima s organizacijom podataka da korisniku lakše pruži jedan okvir za pristup podacima.
Kako svaki OS predstavlja drugačiju organizacijsku metodologiju, virtualni datotečni sustav stvara dodatni sloj preko njega kojemu pristupa korisnik računala. Korisnik tada može čitati i koristiti datoteke na svakoj od njih, a da pritom ne naiđe na sukobe koji bi mogli nastati zbog razlika među njima. Većina korisnika računala nikad niti ne shvaća da pristupaju virtualnom datotečnom sustavu, a mnoga računala niti nemaju potrebu za ovim pristupnim slojem. OS također može dati administratoru mogućnost izmjena unutar VFS-a, dopuštajući da se različiti sustavi ugrade u veći sloj.
Jedan primjer kako se to može koristiti bio bi na računalu s više tvrdih diskova koje ima informacije o svakom pogonu, pružajući im drugačiju hijerarhiju. Administrator koji koristi računalo s virtualnim datotečnim sustavom može promijeniti VFS kako bi pristup učinio jednostavnijim i učinkovitijim. Mogle bi se stvoriti hijerarhije koje omogućuju pristup različitim datotekama u jednoj mapi na VFS-u, što korisniku omogućuje brzi pristup podacima na svakom pogonu.
Da bismo to ilustrirali, svaki tvrdi disk mogao bi imati mapu koja uključuje ilustracije koje je stvorio korisnik tog računala. Jedan disk sadrži datoteke koje su stvorene u tekućoj godini, a drugi one iz prethodne godine. Virtualni datotečni sustav može se koristiti za stvaranje jedne mape koja uključuje obje te druge mape, iako se nalaze na zasebnim pogonima. Ovaj VFS sloj čini pristupačnost jednostavnijom i pruža administratoru više opcija za organizaciju podataka.