Virtualni davatelj internetskih usluga, također poznat kao virtualni ISP ili VISP, davatelj je usluga koji kupuje internetske usluge od dobavljača, a zatim te usluge preprodaje korisnicima. Ovaj pristup se ponekad naziva i veleprodajnim ISP uslugama. Korisnicima koji kupuju internetske usluge od virtualnog ISP-a odobrava se pristup internetu putem jedne ili više točaka prisutnosti, ili POP-ova, koje su u vlasništvu i kojima upravlja dobavljač.
Uz tipičan virtualni ISP aranžman, davatelj sklapa ugovor s dobavljačem za generiranje minimalnog iznosa poslovanja unutar određenog vremenskog okvira. U zamjenu za stvaranje tog obima poslovanja, dobavljač proširuje usluge virtualnom ISP-u po sniženim cijenama. Pružatelj tada može postaviti cijene koje su još uvijek vrlo konkurentne cijenama koje nude drugi davatelji internetskih usluga, ali omogućuje ostvarivanje pravednog iznosa dobiti. Neki ugovori ove vrste uključuju višestruke cijene, omogućujući davatelju usluge primanje usluga po još nižim cijenama kako je taj minimalni volumen poslovanja premašen.
Postoje značajne prednosti upravljanja virtualnim ISP-om. Jedna ima veze s niskim troškovima. Budući da većinu opreme, održavanja i pristupa mreži osigurava dobavljač, davatelj može raditi s manje objekata i manjim brojem osoblja. To pak znači da pružatelj usluga mnogo štedi u pogledu plaća i plaća te beneficija zaposlenika. Krajnji rezultat je veća zarada zarađena od svakog novog kupca koji je potpisan.
Jedan potencijalni nedostatak upravljanja virtualnim ISP-om je nedostatak kontrole u vezi s isporukom usluga klijenteli. U slučaju da se pojavi neka vrsta problema kako bi se spriječilo povezivanje klijenata, dobavljač se oslanja na dobavljača da implementira program sigurnosne kopije dok se problem riješi. Ovisno o tome kako se to dobro rješava, davatelj može imati relativno malo gubitaka u smislu klijenata ili će završiti sa znatno manjom bazom klijenata.
U nekim slučajevima, virtualni ISP transparentno prodaje ponuđene usluge. To jest, radni dogovor između davatelja usluga i dobavljača se lako otkriva potencijalnim kupcima. To je često slučaj kada je naziv dobavljača dobro poznat i vjerojatno će privući klijente da posluju s dobavljačem. Ovisno o marketinškom modelu koji je prihvatio pružatelj usluga, promicanje javne svijesti o odnosu može rezultirati znatnim dobitkom u prihodima za sve zainteresirane. U drugim slučajevima, operater virtualnog ISP-a može preferirati privatno brendiranje usluge, potez koji se često koristi kada je cilj da se čini da je začetnik usluga, a ne agent.