Herpes virus, koji se također naziva herpes simplex, odnosi se na dva vrlo slična virusa koji inficiraju ljude. Ovi virusi se nalaze u živčanom sustavu, što znači da ih je gotovo nemoguće potpuno iskorijeniti. Herpes simplex virus jedan (HSV-1) najčešće je povezan s izbijanjem na licu, zvanom mjehurići s groznicom ili herpes, dok se njegov srodnik, HSV-2, obično manifestira kao čireve na genitalnim područjima. Izbijanja virusa herpesa obično se pojavljuju kao vodenasti mjehurići u bilo kojem od ovih područja, koji se ubrzo preokrenu i na kraju se rasprše.
Kao i svi virusi, virus herpesa je zarazan, ali samo u vrijeme kada tijelo “izbacuje” virus, kao na primjer tijekom izbijanja. Prijenos virusa sa zaražene osobe obično se događa kontaktom sa slinom ili spolnim izlučevinama te osobe. Iako prisutnost čireva ukazuje na mogućnost prenošenja virusa, to se može dogoditi iu drugim trenucima.
Glavna razlika u dvije vrste herpesa je mjesto na kojem se nalaze u tijelu. HSV-1 obično pronalazi put do trigeminalnog ganglija, skupine živčanih stanica blizu uha. Odavde virus izaziva izbijanje na licu ili donjoj usni. HSV-2, s druge strane, obično preferira sakralni ganglij, smješten blizu baze kralježnice. S tog mjesta izaziva izbijanje u području genitalija. Ovo je samo generalizacija, budući da se bilo koji virus može nalaziti na jednom ili čak na oba ova mjesta, što većina ljudi nije svjesna.
Mnogi ljudi koji se zaraze herpesom nikada nisu svjesni toga, zbog nedostatka bilo kakvih vidljivih simptoma. Drugi mogu imati periodične epidemije koje traju godinama. Razlika ovdje obično proizlazi iz razlika u snazi imunološkog odgovora svake osobe. Procjenjuje se da čak dvije trećine ljudi zaraženih bilo HSV-1 ili HSV-2 ne zna da ga ima. Svaki put kada osoba dobije virus herpesa, infekcija je doživotna.
Izbijanja herpesa općenito su najčešće u prvoj godini nakon infekcije. Učestalost izbijanja obično se smanjuje kako godine prolaze, a te su rane obično jedina vanjska manifestacija virusa. Međutim, ponekad virus može utjecati na ljude na druge načine, uključujući teške simptome koji mogu dovesti do smrti. Koliko god ove komplikacije bile ozbiljne, one su prilično rijetke.