Particip viseći je specifičan primjer modifikatora dangling. Uključuje particip koji je pozicioniran u rečenici na način da modificira nenamjerni dio rečenice. Pojednostavljeno, pisac namjerava da particip modificira jedan dio rečenice, ali zbog toga gdje pisac stavlja particip, on zapravo modificira drugi dio rečenice ili zbunjuje čitatelje koji dio bi trebao modificirati. Viseći particip može biti pojedinačni particip ili participski izraz. Stručnjaci za gramatiku obično savjetuju pisce da prepišu rečenice s visećim participima, ali ovisno o čimbenicima poput konteksta koji okružuje rečenicu, prepisivanje možda neće biti potrebno.
U engleskoj gramatici participi su glagoli koji djeluju kao pridjevi. Nakon što se počnu ponašati kao pridjevi, ovi glagoli postaju participi. Glagoli koji djeluju kao pridjevi obično poprimaju završetak “-ing”. Primjeri glagola koji djeluju kao participi uključuju hodanje, plivanje i kupovinu. Sve su te riječi glagoli, ali se također mogu koristiti za modificiranje imenica u rečenici, kao što su “pješačka staza”, “bazen” i “trgovački centar”.
Particip postaje viseći particip kada ga pisac smjesti na pogrešno mjesto unutar rečenice. Stavljanje participa na pogrešno mjesto uzrokuje modificiranje nenamjernog dijela rečenice. Često je to mjesto na početku rečenice, ali to nije pravilo.
Obično bi izraz participa ili participa trebao modificirati subjekt unutar susjednog izraza. Na primjer, u rečenici “Hodajući mračnim hodnikom, sjene me prate”, participski izraz je “hodam mračnim hodnikom”. Predmet sljedeće fraze je “sjene”. Ipak, sjene ne hodaju hodnikom, pa iako particip mijenja subjekt, modificira krivi dio rečenice. Prepisivanjem rečenice u “Hodajući mračnim hodnikom, osjećam da me sjene prate” mijenja subjekt u “ja” i dopušta participskom izrazu da izmijeni ispravan dio rečenice.
Viseći particip može izazvati zabunu, pa čak i potpuno promijeniti značenje rečenice. Općenito, gramatičari ne savjetuju korištenje visećeg participa. Obično se pisci trude da ih izbjegnu te će prepisati svoje rečenice kada ih oni ili njihovi urednici pronađu.
Povremeno će se pojaviti slučaj kada prepisana rečenica ima manje smisla ili postane nespretna nakon što se ukloni viseći particip. Takav se slučaj može pojaviti u formalnom i neformalnom pisanju i govoru, a posebno tijekom fikcija kada bi prepisivanjem rečenica zvučala formalnije nego što bi pripovjedač ili lik inače govorio. Obično će pisac i njegov urednik odrediti koji oblik participa, ispravan ili viseći, najbolje odgovara cjelokupnom kontekstu.