Viši zakon je nepisani zakon u obliku moralnog ili vjerskog propisa za koji ljudi vjeruju da ima prednost nad pisanim zakonima u jednoj naciji. Ovaj koncept se obično javlja u kršćanskim nacijama, gdje građani mogu tvrditi da su neka prava prirodna i implicirana, čak i ako nisu izričito navedena u zakonu. U regijama u kojima je pisani zakon odraz vjerskih uvjerenja ili se vlada oslanja na vjerski zakon, kao u nekim muslimanskim zemljama, koncept višeg zakona nije toliko primjenjiv, jer su vjerski i moralni principi ugrađeni izravno u zakon.
Ovaj koncept može nastati u žalbama ili prigovorima na zakon kada jedna od stranaka u predmetu pokušava argumentirati da je stvar uređena višim pravom, a zbog toga nije moguće donijeti pravičnu ili razumnu presudu u situaciji. Sudstvo može odbiti ovaj argument ili ga potvrditi u svojoj odluci. U zemljama sa sekularnom nacionalnom etikom, pozivanje na viši zakon može biti uokvireno kao pozivanje na “prirodno” pravo kako bi se izbjegle rasprave o tome imaju li vjerske norme mjesto u pravosuđu.
Moralna načela mogu obuhvatiti različite aktivnosti i pružiti osnovne smjernice za ljudsko ponašanje kojih se od ljudi očekuje da se pridržavaju. Oni možda nisu posebno zakonski propisani pod argumentom da stanovništvo razumije viši zakon i da ne moraju imati navedena pravila ponašanja. Drugi zakoni mogu biti ukorijenjeni u uvjerenjima o višem zakonu; ubojstvo se, na primjer, smatra zločinom ne samo zato što je oblik društvenog poremećaja, već zato što mnogi ljudi vjeruju da je moralno pogrešno.
Reference na viši zakon u pravnim tekstovima su relativno neobične, kao i slučajevi u kojima stranke aktivno pokušavaju argumentirati da vjerske ili moralne vrijednosti imaju nadležnost, takoreći, u nekom predmetu. Međutim, ta se tema ipak pojavljuje, posebno u političkom govoru, gdje se političari mogu osloniti na moral za koji pretpostavljaju da je uobičajen u društvu kako bi istaknuli poantu. Ova točka može biti ukorijenjena u argumentima da se svi članovi društva trebaju pridržavati zajedničkog morala i razumjeti zašto određena ponašanja nisu prihvatljiva.
Pojedinci se mogu pozivati na to da su vođeni višim zakonom kada raspravljaju o metodologiji iza svojih odluka. Secesionistički pokreti i skupine koje prakticiraju građansku neposlušnost i koje se odluče namjerno prekršiti pisani zakon i dalje mogu poštovati moralna ili vjerska uvjerenja, au nekim slučajevima tvrde da su viši zakoni ono što ih prisiljava na djelovanje.