Vitraj je umjetnička forma u kojoj se staklo u boji reže u oblike i stavlja u mozaik kako bi se formirala slika. Staklo se drži na mjestu metalnim trakama zalemljenim kako bi prozoru ili drugom objektu dala čvrstoću i stabilnost.
Crkveni prozori često uključuju vitraje, gdje obično prikazuju svece ili scene iz Biblije. Međutim, ovi prozori ne moraju nužno prikazivati prizor; mogu jednostavno biti geometrijski dizajn jarkih boja. Poznati Rose Window of Notre Dame sastoji se od mnoštva malih slika koje zajedno tvore geometrijski uzorak, koji stvara cjelokupni dojam – osoba mora detaljno proučiti prozor kako bi se uvjerila da je to doista zbirka malih slika. Naziv Ružinog prozora ne odnosi se na same scene, već na drvenu ili kamenu strukturu koja podupire staklo, a koja je radijalna i sastavljena od mnogo malih otvora nalik laticama u koje je staklo postavljeno. Često se fini detalji prizora oslikavaju na staklu u boji, koje se zatim zagrijava da se boja poveže sa staklom i na taj način se “zamrlja”.
Staklo se boji u procesu proizvodnje dodatkom soli zbog kojih poprima određene boje. Zatim se staklo izrađuje u limove, od kojih se pojedini komadi mogu rezati alatima za rezanje stakla. Listovi se mogu izraditi u različitim teksturama, a neravna ili šljunčana površina nekih staklenih ploča daje rezultirajućoj slici izgled dragulja kada svjetlost prolazi kroz nju.
Iako su vitraji, bilo za crkvu ili dom, najčešći oblik ovog umjetničkog djela, koristi se i za dekorativne značajke. Čuvene svjetiljke Louisa Tiffanyja primjeri su kojima se danas mnogo dive i oponašaju. Tiffany je u paletu dodala neprozirno ili mliječno staklo, što je uvelike povećalo efekte koji se mogu postići. Danas je umjetnost vitraža popularan hobi, a mnogi ljudi uživaju u rezanju i spajanju komada obojenog stakla kako bi oblikovali atraktivne slike, velike i male. Kada je umjetničko djelo maleno i namijenjeno za izlaganje na prozoru gdje hvata sunce, često ga nazivaju hvatačem sunca.