Što je Vitreous Humor?

Staklasto tijelo ili staklasto tijelo je bistra tekućina koja ispunjava oko između leće i mrežnice. Ova tekućina pomaže oku da zadrži svoj oblik, a svjetlost se kroz njega prenosi do mrežnice. Kako ljudi stare, ponekad se pojave problemi u ovom području oka koji dovode do plutanja i tamnih mrlja u vidu. Ti se problemi mogu riješiti postupkom poznatim kao vitrektomija, u kojem se uklanja dio staklastog tijela.

99 posto staklastog tijela čini voda. Ostatak je mješavina kolagena, proteina, soli i šećera. Iako je uglavnom napravljen od vode, ima čvrstu, žele konzistenciju, što pomaže oku da zadrži svoj oblik. Sadržaj ostaje prilično statičan tijekom vremena i nema vaskularizaciju, tako da kada nešto uđe u ovaj dio oka, neće samo od sebe odlutati van.

Ako predmeti dođu u staklovinu, mogu se ukloniti vitrektomijom. U ovom zahvatu, kirurški alati se umetnu u oko i koriste se za pažljivo izvlačenje nečistoća u staklastom tijelu koje dovode do problema s vidom. Nisu sve mrlje i plutače uzrokovane predmetima u ovom dijelu oka, ali kada jesu, vitrektomija može vrlo brzo donijeti radikalno poboljšanje kvalitete vida.

Jedan od problema sa staklastim tijelom koji se može razviti je odvajanje staklastog tijela, u kojem se ono povlači od mrežnice. To je češće s godinama, a može biti popraćeno i smanjenjem staklastog tijela, što može dovesti do problema s vidom. Najčešće, kada se to dogodi, ljudi imaju plutajuće u vidu koji mogu biti iritantni ili ometajući, potencijalno otežavajući vidljivost ili fokusiranje. Oftalmolog može pregledati oko kako bi dijagnosticirao odvajanje i istražio druge potencijalne uzroke problema s vidom.

Sastav staklastog tijela ostaje prilično stabilan tijekom života, a nakon smrti, istraživači su jednom mislili da se razbio na vrlo uredan način. Neko je vrijeme u forenzici bilo moderno uzimati uzorak te tekućine nakon smrti u svrhu procjene vremena smrti. Međutim, istraživanja su pokazala da se sastav staklastog humora zapravo ne kvari redovito i predvidljivo, te da se uzorci iste osobe mogu radikalno razlikovati; jedno oko moglo bi reći da je pokojnik preminuo u 3 sata poslijepodne, dok je drugo sugeriralo da je umrla u 00 sati navečer. Kada se znalo vrijeme smrti, ono često nije odgovaralo procjenama dobivenim ispitivanjem staklastog tijela, pa je ova praksa napuštena.