Vivation je tehnika meditacije usmjerena na povećanje sreće. Zagovornici sugeriraju da je sreća vještina i da usavršavanjem ove vještine praktičari mogu postati sretniji i sposobniji cijeniti život. Prvi put koji je iznio učitelj Jim Leonard 1979. godine, vivation crpi iz brojnih drugih meditacijskih praksi. Leonard je opisao vivaciju kao kinestetičku tehniku, proces koji djeluje na razini osjećaja i osjeta.
Prema načelima vivacije, emocije i osjećaji nisu negativni, samo misli i mišljenja vezana uz njih mogu biti negativna. Kroz proces koji se zove integracija, praktičari se usredotočuju na osjećaje ili emocije koje se doživljavaju bez pridavanja bilo kakvog vrijednosnog suda. Tvrde da to vodi do iskrenijeg i ugodnijeg iskustva.
Ova metoda meditacije oslanja se na skup vodećih principa koji se nazivaju pet elemenata. Prva dva elementa su kružno disanje i potpuno opuštanje. Treći element je svijest o detaljima. Četvrti se zove integracija u ekstazu, a konačni princip je naslovljen “radi sve što radiš: dovoljna je volja”.
Prema Leonardu, ti elementi mogu pomoći sudionicima smanjiti stres, riješiti osobne probleme, pomiriti se s tugom i poboljšati odnose. Također kaže da mogu pomoći sudionicima razviti duhovnost, prevladati ovisnosti, postići ciljeve i općenito se osjećati bolje. Međutim, osnova za sve ove tvrdnje nije jasna i nije provedena nikakva klinička studija vivacije kao liječenja bilo kojeg od ovih stanja.
Kružno disanje u ovom kontekstu ne opisuje tehnike koje glazbenici koriste za proizvodnju dugih nota na drvenim puhačkim i limenim instrumentima. Umjesto toga, disanje je vizualizirano kao neprekinuti krug, za razliku od dvofaznog procesa “udah/izdah”. Ovaj element ne sugerira da se disanje treba aktivno kontrolirati, već navodi da se sudionik opušta u kružno disanje. Primarni cilj ove vrste kružnog disanja je potaknuti sljedeća dva elementa: potpuno opuštanje i pažnju na detalje.
Potpuna opuštenost potiče sudionika da razvije sposobnost opuštanja u bilo kojem emocionalnom stanju ili u prisutnosti bilo kojeg osjeta. Ovo vodi do trećeg elementa, pažnje na detalje. U tom opuštenom stanju, sudionik identificira koji god osjećaj najjače osjeća i usredotočuje se na taj osjećaj. Izbjegavaju se ocjene kvalitete ili vrijednosti, a senzacija se istražuje kao iskustvo koje treba cijeniti.
Uvažavanje iskustva vodi do integracije u ekstazu, četvrti element. Prema ovom principu, osjećaje koji se općenito doživljavaju kao negativni, poput ljutnje, tuge ili straha, treba prihvatiti i prigrliti, a ne izbjegavati ili im se oduprijeti. Konflikt, a ne osjećaj, identificiran je kao uzrok nevolje, a zagovornici tvrde da prihvaćanjem svih osjećaja kakvi jesu, može rezultirati bogatiji i sretniji život. Posljednji element oživljavanja vrti se oko ideje da tehnika nije toliko važna koliko spremnost na usvajanje ovih elemenata i odvajanje od starih obrazaca sukoba i nevolja.