Radna viza za godišnji odmor je vrsta dozvole koja putnicima iz jedne zemlje omogućuje da se privremeno zaposle dok su na odmoru u drugoj zemlji. Zemlje koje sudjeluju u programu nude recipročan sporazum za putnike s namjerom povećanja turističkih i kulturnih mogućnosti među mladim pojedincima. Japan, Australija, Novi Zeland i Kanada pokrenuli su program kako bi njihovi učenici mogli putovati u Ujedinjeno Kraljevstvo. Pojedine zemlje odlučuju sudjelovati, a većina razvijenih zemalja to čini, s izuzetkom Sjedinjenih Država, Indije, Bangladeša, Malezije i Gane.
Program viza za radni godišnji odmor djeluje slično među zemljama sudionicama, ali svaka zemlja ima svoje zahtjeve i propise. Ako je osoba zainteresirana za sudjelovanje u programu radnog odmora, mora kontaktirati zemlju odredišta radi detaljnih koraka i informacija. Većina programa ograničava dob sudionika na 18-35 godina, ali dobna granica varira od zemlje do zemlje. Osoba mora biti sposobna dokazati financijsku sposobnost da se uzdržava tijekom putovanja i zasnivanja privremenog zaposlenja kroz program viza za radni godišnji odmor. Zemlje sudionice imaju ograničenja za duljinu i vrste zaposlenja te trajanje boravka, a sva ograničenja moraju se pomno poštivati.
Većina zemalja zahtijeva dodatne boravišne dozvole ili dozvole za obrazovanje, ovisno o tome koje druge aktivnosti će putnik obavljati. Putnici zainteresirani za poslove poput au pair-a moraju pregledati posebna pravila i propise, jer su smjernice često različite. Neke zemlje daju posebnu pažnju i prednost skupu vještina i vrsti zaposlenja, a mogu imati različite procese za učitelje, medicinske sestre i druge kvalificirane stručnjake.
Glavne zemlje koje još uvijek sudjeluju u programu viza za radni odmor su Njemačka, Italija, Francuska, Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Postoje različiti troškovi za program ovisno o zemlji i vrsti potrebnih vize. Putnici iz Sjedinjenih Država nemaju uzajamni sporazum o vizama za radni godišnji odmor ni s jednom od ovih zemalja, pa moraju pregledati zahtjeve za putne dozvole i podnijeti zahtjev za odgovarajuće vize.
Ljudi koji su zainteresirani za više informacija o putovanju u bilo koju zemlju sudionicu mogu pronaći službene informacije na internetu. U Njemačkoj je web stranica njemačkog Ureda za vanjske poslove najbolji izvor informacija, a Francuska daje detaljne korake za proces prijave na web stranici Schengenskog ureda. Lokalno veleposlanstvo može pružiti informacije o ljudima koji žele putovati u Italiju, kao i lokalni španjolski konzulat za one koji planiraju putovanje u Španjolsku. Informacije o putovanju u Ujedinjeno Kraljevstvo dostupne su na web stranici Britanske granične agencije.