Vizualno pamćenje je proces prisjećanja informacija koje je osoba vidjela. Ova vrsta pamćenja često se smatra drugačijom od drugih vrsta pamćenja, kao što je sposobnost prisjećanja činjenica ili glazbenih dijelova. Različiti ljudi imaju različite stupnjeve sposobnosti za ovu vrstu pamćenja i vjeruje se da je moguće poboljšati ovu vrstu pamćenja vježbom. Mnogi ljudi vjeruju da je ova vrsta pamćenja važna za učenje i da nedostaci u vizualnom pamćenju mogu biti povezani s određenim poremećajima učenja kao što je disleksija. U kulturološkom smislu, vizualno pamćenje je problematično jer, iako ga ljudi obično tretiraju kao nepogrešivu, pokazalo se da se ljudi ne prisjećaju uvijek vizualnih informacija objektivno.
Proces prisjećanja vizualnih informacija nije tako jednostavan kao što mnogi ljudi vjeruju. Na primjer, na vizualnu memoriju mogu utjecati dob, alkohol ili nedostatak sna. Kada čovjekov mozak prima vizualne informacije, one se ne pohranjuju kao jedna slika ili skup slika. Informacije o tome što mozak vidi se pohranjuju, ali određena područja mogu se lakše prizvati, a određene informacije mogu biti izmijenjene. Osim toga, sjećanja koja nisu isključivo vizualna mogu biti življa ili lakša za prisjećanje, a sjećanja koja nisu primarno vizualna mogu još uvijek imati komponente slike.
Postoje mnoge teorije o tome kako se vizualne informacije pohranjuju u mozgu. Općenito, sve teorije objašnjavaju činjenicu da će se različiti ljudi sjećati scene na različite načine ovisno o tome koji su aspekti slike privukli njihovu pozornost. Jedan zanimljiv aspekt ove vrste sjećanja je da su ljudi često sposobni zamisliti druge vizualne položaje za objekte koje su vidjeli samo iz jednog kuta.
U većini slučajeva sjećanja na vizualne značajke su djelomična. Osoba se može sjetiti općeg prizora kao i specifičnih obilježja te scene, ali vjerojatno se neće moći savršeno prisjetiti svih vizualnih detalja. Ljudi sa savršenim vizualnim pamćenjem rijetki su, ali postoje. Savršeno pamćenje ovog tipa poznato je kao fotografsko ili eidetičko pamćenje. Često, ti ljudi pate od određenih mentalnih poremećaja ili se mogu identificirati kao razumnici.
Mnogi ljudi vjeruju da je moguće poboljšati vizualno pamćenje. Vježbe obično uključuju rekonstrukciju onoga što je bilo na slici po sjećanju, bilo kroz crtež ili opis. Ne samo da ove vježbe poboljšavaju pamćenje, već također poboljšavaju pozornost na detalje. Bez obzira na to je li pamćenje dramatično poboljšano ili ne, općenito se smatra da ova vrsta prakse utječe na mozak na pozitivan način.