Vjersko zlostavljanje opisuje različita ponašanja u kojima se osoba ili osobe iskorištavaju ili zlostavljaju u kontekstu religije ili duhovnosti. Ljudi koji su žrtve vjerskog zlostavljanja mogu doživjeti zlostavljanje od strane jednog vjerskog vođe, kolektivnog vodstva vjerske skupine ili čak od strane kolega članova vjerske institucije. Neki ljudi daju značajan prioritet svom religioznom životu i izvlače veliku utjehu i svrhu iz svoje duhovnosti. Taj osjećaj važnosti i vjerske odanosti može učiniti ljude vrlo ranjivim na vjersko zlostavljanje od strane vjerskih organizacija i vođa. Na primjer, vjerski vođe i institucije mogu zahtijevati od pojedinaca donacije vremena i novca obećavajući duhovne dobrobiti ili prijeteći negativnim duhovnim posljedicama ako se njihovi zahtjevi ne ispune.
U nekim crkvama i skupinama, obiteljsko nasilje i zlostavljanje djece legitimizirani su naredbama vodstva grupe ili upućivanjem na Sveto pismo. Osim toga, utvrđeno je da neki klerici koriste svoj položaj od povjerenja za seksualno iskorištavanje članova skupštine, uključujući djecu. Ovo iskorištavanje ponekad slijedi nakon pastoralnog savjetovanja, u kojem svećenik koristi intimnost savjetodavnog odnosa kako bi iskoristio povjerenje žrtve. Neke skupine i vođe zagovaraju strogo tjelesno kažnjavanje djece, zahtijevajući od roditelja da pljuskuju ili veslaju svoju djecu kao disciplinu čak i za manje prekršaje.
Druga vrlo česta vrsta vjerskog zlostavljanja je financijsko zlostavljanje. Kler i vjersko vodstvo mogu zahtijevati od članova da daju redovite financijske priloge svojoj organizaciji, čak i ako to znači financijske teškoće za njihove donatore. Pojedinci koji mogu više pridonijeti grupi mogu dobiti povlašteni tretman, dok se od onih koji ne mogu pružiti značajnu financijsku potporu može zahtijevati besplatan rad za crkvu ili grupu. Čak i oni koji su u jednom trenutku bili značajni donatori mogu se naći odbačeni ako zapadnu u financijske teške trenutke i zatraže pomoć za sebe.
Vjersko zlostavljanje također se može dogoditi u kontekstu grupnih uvjerenja o duhovnoj opsjednutosti, bolesti i demonskoj aktivnosti. Djeca su premlaćena, pa čak i ubijana kao rezultat navodnog egzorcizma koji su provodili pretjerano revni članovi grupe. Drugi pojedinci su odbijeni ili uvjeravani protiv psihoterapije zbog vjerskih prigovora grupe na nju, unatoč činjenici da te osobe možda boluju od ozbiljne mentalne bolesti. Vjerske skupine također mogu prigovoriti standardnoj medicinskoj skrbi, u nekim slučajevima vršeći pritisak na obitelji i pojedince da odbiju medicinsku skrb za sebe ili svoju djecu i prijeteći im izopćenjem ako se ne povinuju.