Hakeri koriste razne načine za ulazak u računalne sustave i mreže. Preskakanje virtualne lokalne mreže (VLAN) omogućuje hakerima da prođu kroz sigurnost mreže. Postoji nekoliko metoda za VLAN skakanje koje se koriste za pristup podacima, uvođenje virusa i stjecanje osobnih podataka i lozinki. Oba uključuju slanje serija podataka koji se nazivaju paketi na port ili softverski definiranu pristupnu točku u virtualnu mrežu. Izrada lažnog prekidača ili zavaravanje prekidača u primanju i slanju podataka su dvije metode iskorištavanja računalne sigurnosti koje koriste hakeri.
Preskakanje mrežnog VLAN-a ponekad se postiže kada haker stvori program koji djeluje poput prekidača. Oponašanjem odgovarajućeg signala i protokola, prekidač se može ući i u suštini otvoriti. To daje hakeru neograničen pristup VLAN-ovima dostupnim preko tog određenog porta.
Pristup mreži moguć je i slanjem podatkovnih okvira na dva različita prekidača. Prekidač za primanje postavljen je tako da bude otvoren za dolazne podatke, a zatim te podatke prosljeđuje na drugo odredište. Hakeri mogu poništiti sve sigurnosne mjere na uređajima koji mapiraju VLAN-ove u mreži. Bez obzira koju metodu koriste, moguć je potpuni pristup računalnim podacima koje uljezi mogu izbrisati, promijeniti ili oštetiti na bilo kojem povezanom uređaju. Također se može pristupiti lozinkama i podacima o bankovnom računu, a virusi, zlonamjerni i špijunski softver se mogu prenijeti.
Upad u virtualne mreže jedna je od najznačajnijih metoda ugrožavanja sigurnosti računalne mreže. Prekidači u VLAN-u obično su postavljeni da pronađu kanal za slanje i primanje podataka, koji se naziva tranking. Automatski tranking može se isključiti kako bi se mreža zaštitila od VLAN-a. Mrežni administratori i korisnici također bi trebali slijediti VLAN sigurnosne protokole koje izdaju tvrtke koje isporučuju prekidače. Zadani VLAN je najranjiviji, pa korištenje druge virtualne mreže često može otežati hakerima provalu.
Mrežna sigurnost može se procijeniti korištenjem VLAN alata za skakanje. Mausezahn je program koji omogućuje slanje paketa podataka u velikim količinama preko mreže. Može generirati mrežni promet, može testirati koliko su vatrozidi sigurni. Softver također može mjeriti kako mreža funkcionira kao odgovor na različite vrste i količine prometa. Korisnici softvera mogu čak namjerno prekršiti mrežna pravila kako bi pronašli bilo kakve ranjivosti ili greške; na ovaj način, problemi se mogu ispraviti prije nego što hakeri pokušaju preskočiti VLAN ili druge metode napada.