Ponekad poznat kao vlasnički zakup, vlasnički zakup je vrsta ugovora o najmu koji se obično koristi kao dio dioničke zadruge. Model se često koristi kada kućanstvo odluči kupiti stan ili etažno vlasništvo u vlasništvu zadruge. U sklopu svoje kupnje dobivaju dionice u zadruzi i ostvaruju povrat od te dionice sve dok posjeduju stan.
Vlasnički zakup čest je u mnogim gradskim područjima. Ova vrsta aranžmana omogućuje ulagačima koji imaju udjele u zadruzi, odnosno zadruzi, da osiguraju i žive u stambenim jedinicama u vlasništvu tog poslovnog poduzeća. Obično investitori koji žele sklopiti vlasnički zakup prolaze opsežne provjere prošlosti i može ih pregledati rezidentni odbor koji se sastoji od drugih zakupaca. Ideja je osigurati da će investitor vjerojatno poštivati odredbe i uvjete povezane s najmom, kao i ostati dioničar i rezident na dulje vrijeme.
Kao što naziv govori, vlasnički zakup daje stanaru isključivo pravo stanovanja u jednoj od jedinica u zgradi koja je u vlasništvu zadruge. Za vrijeme trajanja najma, rezident uživa pogodnosti zakupca koje su obično iznad i izvan onih iz leasing aranžmana koje nude tvrtke koje nisu zadruge. To može uključivati dodatne pogodnosti koje se nalaze u objektu, kao što je mogućnost korištenja banketne sobe bez potrebe za plaćanjem dodatne naknade. Sve pogodnosti koje se nude stanarima uključene su u uvjete vlasničkog najma, zajedno sa smjernicama za korištenje tih dodatnih pogodnosti ili pogodnosti.
Ovisno o zakonima koji se primjenjuju u zemlji u kojoj se zadruga nalazi, nositelj vlasničkog zakupa obično mora dobiti odobrenje odbora prije prodaje jedinice novom kupcu. To često uključuje razgovore o potencijalnim kupcima s rezidentnim odborom i eventualno predstavnicima zadruge prije nego što se stambeni prostor zapravo pokaže bilo kojem potencijalnom kupcu. U drugim slučajevima, budući kupac se mora sastati s predstavničkim odborom prije nego što dobije odobrenje za obilazak stambenog prostora. Češće, zainteresirani kupac mora podnijeti prijavu zajedno sa svim ostalim potrebnim pravnim dokumentima, a zatim proći razgovor s odborom prije nego što se njegova ili njezina prijava prihvati na razmatranje.
Proces prijenosa dionica također će se razlikovati ovisno o lokalnim zakonima. U nekim situacijama bivši stanar prenosi svoje udjele na novog zakupca. U drugim slučajevima, udjeli se prenose natrag na zadrugu i ponovno dodjeljuju novom zakupcu, na temelju kriterija koje je utvrdila zadruga.