Vociferacija je u osnovi glasna povika ili vika, koja se može proizvesti iz više različitih razloga i obično iza sebe ima neku vrstu emocionalnog uzroka. Jedan od najčešćih razloga za ovu vrstu ispada je negativna emocija, obično potaknuta strahom, panikom ili iznenađenjem. Postoje i slavljenički razlozi za takav zvuk, a ton glasa koji se koristi u ovoj vrsti vikanja može ga razlikovati od onih uzrokovanih negativnim emocijama. Glasanje se također može pojaviti zbog žestokih rasprava ili kao sredstvo za poticanje odanosti i strasti kod slušatelja.
Postoji mnogo različitih riječi koje se mogu upotrijebiti na mjestu vociferacije, kao što su jecati, vikati, urlati, vrisnuti i vikati. Sve ove riječi upućuju na to da osoba ispušta glasan i značajan prasak zvuka iz svojih usta, a vokacija se obično odnosi na ljudske zvukove, a ne na one koje proizvode životinje. Postoji mnogo različitih razloga zašto bi osoba mogla proizvesti ovakav zvuk, iako je većina njih emocionalnog porijekla.
Jedan od najčešćih uzroka vikanja je kao odgovor na negativnu emociju poput straha ili uzbune. Kada se netko boji, na primjer, može ispustiti glasan i iznenadni vrisak kao reakciju. Ovo ne služi samo kao mehanizam samoobrane za potencijalno zastrašivanje napadača, već djeluje i kao alarm za pozivanje u pomoć bilo koga u blizini. Bol također može uzrokovati ovu vrstu vokacije; netko tko je ozlijeđen često vapi kao refleks, i kao način izražavanja boli i kao potencijalni vapaj za pomoć.
Postoje i pozitivne emocije koje mogu izazvati ovakvu vrstu negodovanja, iako je intonacija koja stoji iza takvog vikanja često prepoznatljiva. Kada netko pobijedi na nekom natjecanju, nije rijetkost da zaplače od radosti ili trijumfa. To se može primijetiti i kada netko svlada težak zadatak, kao što je rješavanje posebno kompliciranog problema. Takvo slavlje ne samo da može ublažiti unutarnji stres prije ovog uspjeha, već služi i kao poziv drugima da svjedoče pobjedi osobe.
Vociferacija se također može koristiti u debati ili za govorničku komunikaciju. U svađi, takva povećana glasnoća može poslužiti kao pokušaj jedne osobe da se svoj glas čuje u odnosu na druge. Za govorničke svrhe, povećanje glasnoće kako bi se stvorio naglasak ili da bi se izazvao emocionalni odgovor od slušatelja može biti prilično učinkovito. Javni govornici, osobito politički lideri, često su koristili ovu vrstu govora kako bi potaknuli lojalnost i privukli emocije i strasti slušatelja.