Akvagena urtikarija je neobično dermatološko stanje koje karakterizira pojava osipa nakon izlaganja vodi. Osip može izbiti u roku od nekoliko minuta nakon izlaganja vodi, a može trajati i do dva sata. Uobičajeno je da osip svrbi i boli, što može uzrokovati ekstremnu nelagodu za pacijenta. Ne postoji lijek za akvagenu urtikariju, iako se ponekad mogu propisati lijekovi za liječenje, a stanje može biti prirođeno ili stečeno. Neki pacijenti doživljavaju početak nakon medicinskog liječenja zbog nekog drugog stanja, na primjer, i otkrivaju da njihova osjetljivost na vodu s vremenom slabi.
Ovo stanje se ponekad opisuje kao “alergija na vodu”, ali to nije sasvim točno. Čini se da histaminski odgovori nisu uvijek uključeni u akvagenu urtikariju, što znači da se alergijska reakcija možda ne događa u svim slučajevima. Čini se da istraživanja sugeriraju da su ljudi koji imaju ovo stanje jednostavno iznimno osjetljivi na tvari koje se nalaze u vodi koja nije destilirana, uključujući ione koji su prirodno prisutni zajedno s aditivima kao što je klor.
Kada je netko s akvagenom urtikarijom izložen vodi, na koži se pojavljuju crvene koprive. Mrljasti osip može se pojaviti bilo gdje gdje je voda došla u dodir s tijelom, a može svrbjeti ili peći. Antihistaminici ne smanjuju osip, iako neki lokalni lijekovi mogu ublažiti svrbež i oticanje. Osip će se sam riješiti sve dok je pacijent suh.
Liječnik može dijagnosticirati akvagenu urtikariju izlažući pacijenta običnoj i destiliranoj vodi i bilježeći odgovore. Destilirana voda ne smije izazvati reakciju. Nakon postavljanja dijagnoze, pacijent se mora usredotočiti na upravljanje stanjem. Stvari poput tuširanja i kupke obično moraju biti kratki, dok se pacijent obično ne može baviti aktivnostima poput plivanja. Pacijenti također mogu biti osjetljivi na znojenje, te im se može savjetovati da se suzdrže od aktivnosti znojenja i da ostanu hladni tijekom vrućih dana kako se ne bi znojeli.
Kao što je gore spomenuto, neki pacijenti s akvagenskom urtikarijom smatraju da se njihova osjetljivost na vodu s vremenom smanjuje, što im može omogućiti više aktivnosti. Budući da je ovo stanje rijetko, važno je da pacijenti upoznaju pružatelje skrbi sa situacijom, a za malu djecu također se preporučuje savjetovanje učitelja i pružatelja skrbi o akvagenoj urtikariji. Pacijenti bi također mogli razmotriti nošenje liječničke kartice upozorenja s informacijama o svom stanju kako bi u slučaju hitne medicinske pomoći, pružatelji usluga bili upozoreni na njihovu osjetljivost na vodu.