Vodeni sat je uređaj za mjerenje vremena koji koristi protok vode za mjerenje vremena. Nije tako točan kao većina modernih uređaja za mjerenje vremena, ali kada su ovi satovi prvi put razvijeni, bili su sasvim primjereni vremenu. Vjeruje se da mogu biti među najstarijim uređajima koji se koriste za mjerenje vremena, budući da pisani izvještaji o njima datiraju oko 4000. godine prije Krista, a fizički primjeri iz Egipta datiraju iz 1500. godine prije Krista.
Postoji niz načina na koje vodeni sat može raditi, ali općenito se takvi satovi klasificiraju kao dotok ili odljev. Izlazni sat drži vrijeme dopuštajući vodi da se polako odvodi; primjer iz antike bila je zdjela označena linijama koja je imala malu rupu na dnu. Zdjela je napunjena i ostavljena da se polako cijedi, a uzice su korištene za praćenje vremena. U slučaju ulaznog sata, protok vode u posudu kao što je cilindar koristi se za mjerenje protoka vremena.
Vodeni satovi su možda izvorno bili razvijeni u svrhu astroloških promatranja, kada protok vremena može postati važan čimbenik. Također su očito korišteni za mjerenje protoka vremena tijekom govora i drugih događaja. Podrijetlo ove tehnologije nije poznato, iako se čini da Egipat ima neke od najstarijih primjera; koristili su se i u Aziji, na Bliskom istoku i u Grčkoj, gdje je sat bio poznat kao klepsidra ili “kradljivac vode”.
Točnost sata može se fino podesiti pritiskom vode ili korištenjem raznih alata za promjenu brzine protoka. Neki su postali prilično sofisticirani, pretvarajući se u razrađene tornjeve sa satom. Kako su se pojavili drugi uređaji za mjerenje vremena, tehnologija se počela istiskivati, a vodeni satovi danas su u velikoj mjeri kuriozitet, a ne upotrebljivi mjerač vremena, zahvaljujući činjenici da su razvijene preciznije metode mjerenja vremena.
Potreba za točnijim vremenskim dijelovima počela se javljati u doba istraživanja, kada su pomorcima hitno bili potrebni točni satovi kako bi mogli mjeriti geografsku dužinu. Tijekom tog razdoblja počeli su se razvijati precizniji i pouzdaniji satovi, a s usponom industrijske revolucije, kada je potreba za održavanjem točnog vremena postala još važnija, razvijeni su još bolji satovi. Do 19. stoljeća vodeni satovi su uvelike ukinuti, iako su se i dalje koristili u nekim udaljenim područjima gdje ritmove ljudskih dana nije bilo potrebno tako precizno regulirati.