Vodeni sukob je spor koji uključuje pristup vodnim resursima. Voda je dragocjena roba diljem svijeta, a većinu vremena voda se smatra obnovljivim resursom. U određenim dijelovima svijeta, međutim, razina potrošnje može premašiti vrijeme potrebno za obnovu, što dovodi do nestašice vode i izaziva napetosti i nesuglasice. Bitke oko vode mogu nastati preko međunarodnih granica ili između zemalja, država i teritorija kao grupe s različitim sukobom interesa oko toga tko ima ovlasti kontrolirati ili pristupiti zajedničkoj opskrbi vodom. Za mnoge nacije pristup slatkoj vodi postao je ekonomski, društveni problem i pitanje ljudskih prava.
Međutim, vodene bitke nisu ograničene na nedavnu prekomjernu potrošnju ljudi; sukobi oko vode događali su se tisućama godina. Najraniji poznati sukob oko vode dogodio se u drevnoj Mezopotamiji između graničnih gradova država Lagash i Umma. Kada je Lagash preusmjerio vodu od svog susjeda, sukob je postao nasilan.
Suvremeni sukobi vezani uz vodu mogu biti još turbulentniji. Jedno područje na svijetu gdje se obično vode vodene bitke je Bliski istok – najsušnija regija na svijetu. Iako su rijeke Jordan, Tigris i Eufrat u regiji, količina obnovljive vode čini samo oko jedan posto ukupne raspoložive opskrbe u svijetu, što dovodi do situacije u kojoj se pet posto svjetskog stanovništva natječe za iste vododjelnice.
Nedostatak oborina i suše na tom području doprinose sukobu vode. Dugotrajne vjerske i etničke razlike pomogle su da situacija u nekim regijama postane još nestabilnija. Naime, Izrael i Palestina su imali niz sukoba oko pristupa vodi.
U nekim područjima Afrike nastaju napetosti među zajedničkim izvorima riječnih i podzemnih voda jer zemlje traže veće kvote i razvijaju projekte koji bi mogli utjecati na udio vode drugih zemalja. Na primjer, rijeka Nil vijuga kroz deset afričkih zemalja prije nego što se ulije u Sredozemno more. Egipatska civilizacija izgrađena je oko Nila, a zemlja je zatražila povijesna prava na korištenje rijeke. Trenutni sporazum je na snazi između Egipta i Sudana, koji su nizvodno, ali Etiopija i druge zemlje koje se nalaze uzvodno na Nilu zalažu se za pravedniju podjelu vodnih resursa.
Više od milijardu ljudi nema redoviti pristup čistoj pitkoj vodi; globalno zatopljenje, porast stanovništva i onečišćenje vode mogli bi uzrokovati daljnje komplikacije. Kako se nacije zalažu za odgovarajući pristup slatkovodnim resursima potrebnim za piće, kanalizaciju, poljoprivredu, industrijalizaciju i druge aktivnosti, budući sukobi mogu biti neizbježni.
U većini slučajeva, međutim, nesuglasice oko vode ne postaju nasilne. Kad to učine, voda je obično samo dio većeg problema, što pogoršava napetosti između strana koje su već u sukobu. Kako bi izbjegle sukobe u vezi s vodom, zemlje često pokušavaju mirno riješiti svoja pitanja putem ugovora i pridržavanjem međunarodnih zakona o vodama. Kako bi dodatno otklonile napetosti, zemlje sve više koriste metode očuvanja vode koje smanjuju potrebnu količinu vode.