Oružane snage Sjedinjenih Država (SAD) bitan su dio američkog društva. Pojedinci u vojsci prihvaćaju tešku odgovornost da zaštite svoju zemlju i građane te zemlje. Međutim, svi vojnici nisu vojnici s punim radnim vremenom. Neki su rezervisti, pojedinci koji služe kao vojnici s pola radnog vremena, ali su spremni biti pozvani u aktivnu dužnost u bilo kojem trenutku. Vojni dopust odnosi se na vrijeme kada je pričuvnik razriješen civilne dužnosti radi ispunjavanja vojnih obveza.
Rezervisti su općenito dužni raditi dva dana mjesečno i dodatna dva tjedna unutar godine. Međutim, može doći do trenutaka kada su ti pojedinci potrebni i stoga su pozvani u aktivnu službu. Budući da mnogi rezervisti imaju civilne poslove, postoji mogućnost da bi te dvije obveze mogle dovesti do sukoba. Iz tog razloga, razvijeni su zakoni koji diktiraju kako treba postupati s vojnim dopustima.
Mnoge tvrtke razvijaju politiku vojnih dopusta. Čak i kada to nije slučaj, Zakon o zapošljavanju i pravima pri ponovnom zapošljavanju u uniformiranim službama iz 1994. (USERRA) je tijelo saveznog zakonodavstva koje opisuje mnoge zakone koji reguliraju kako se civilni poslodavci moraju nositi s vojnim dopustom. Kada tvrtka razvija vlastitu vojnu politiku, ne smije kršiti USERRA.
Zakoni uključeni u USERRA-u navode da kada je osoba s civilnim poslom pozvana u aktivnu službu, njen civilni poslodavac mora prihvatiti njegovu obavijest. Poslodavci nemaju ovlasti zabraniti radniku uzimanje vojnog dopusta. Nadalje, poslodavci ne mogu postavljati uvjete zaposleniku, kao što su mu narediti da ostane na poslu dok se ne pronađe zamjena ili ga prisiliti da ostane dok zamjena ne prođe obuku.
Kako bi se pravila vojnog dopusta primjenjivala, posao koji rezervist obavlja ne smije biti ograničen na godinu ili manje. Zamislite, na primjer, pričuvnika koji dobije ljetni posao u zabavnom parku. Ako bude pozvan u aktivnu službu i propusti ostatak sezone, zabavni park ga nema u obvezi ponovno angažirati u nadolazećoj sezoni. Ovaj nedostatak zaštite odnosi se i na pojedince koji rade niz privremenih poslova koji su svi kraći od godinu dana.
Kada osoba ima civilni posao i odlazi na vojni dopust, općenito je diskreciono pravo poslodavca da odluči hoće li se nastaviti isplata njegove civilne plaće. Zakon ne obvezuje poslodavce da plaćaju svojim zaposlenicima za te izostanke. Međutim, zakon sprječava poslodavca da prisili radnika da koristi naplaćeni civilni dopust za ispunjavanje vojnih obveza.