Volumen ventilacije odnosi se na količinu zraka koja prolazi kroz pluća unutar određenog vremenskog razdoblja, klasično jedne minute. Volumen ventilacije može znatno varirati, ovisno o tome što netko radi i nečijem zdravstvenom stanju. Ljudsko biće u stanju mirovanja, na primjer, imat će manji volumen ventilacije od sportaša u vrhunskom stanju trčanja do cilja. U slučaju pacijenata na respiratoru, volumen ventilacije je jedna od stvari koja se može kontrolirati kako bi pacijent bio udoban i osigurao da pacijent dobije dovoljno kisika za život.
Ljudska bića i mnogi drugi organizmi dišu jer je njihovim stanicama potreban kisik. Svaki put kada netko udahne što dovodi zrak u pluća, unutar pluća dolazi do izmjene plinova. Otpadni proizvodi poput ugljičnog dioksida razmjenjuju se s kisikom u zraku, dopuštajući da se ti otpadni materijali odvode iz tijela kada osoba izdahne dok se kisik prenosi do stanica u krvotoku. Volumen ventilacije ima veliki utjecaj na količinu kisika koja je dostupna tijelu.
Kada se netko fizički napreže, tijelu je potrebno više kisika, zbog čega ljudi teško dišu nakon penjanja uz stepenice i zašto sportaši teško dišu dok se natječu ili vježbaju. Suprotno tome, osoba koja miruje ne bi trebala imati vrlo velike potrebe za kisikom. Za one čitatelje Spiegata koji su znatiželjni kako hiperventilacija funkcionira, hiperventilacija dovodi do smanjenja razine ugljičnog dioksida u krvi, što uzrokuje porast pH krvi, što dovodi do sužavanja krvnih žila i naknadne vrtoglavice.
Moguće je izmjeriti ventilacijski volumen u ljudskom biću određivanjem koliko udaha se uzima svake minute i mjerenjem količine zraka koju netko može udahnuti i izdahnuti sa svakim udahom. Tehnika medicinskog testiranja poznata kao spirometrija može se koristiti za određivanje količine zraka koja netko može udahnuti kako bi se zaključili o volumenu ventilacije i prikupili podaci o kroničnom zdravstvenom stanju kao što je astma.
U slučaju nekoga tko ne može samostalno disati, volumen ventilacije mora kontrolirati pružatelj njege ili prva pomoć. U kardiopulmonalnoj reanimaciji, na primjer, volumen ventilacije ovisi o tome koliko udaha se pacijentu daje svake minute. Bolesnicima na respiratorima koji se koriste za umjetno disanje volumen ventilacije se prilagođava promjenom postavki na ventilatoru kako bi se povećala ili smanjila količina zraka koja struji kroz pluća svake minute.