Od vozila do mreže, također poznat kao V2G, izraz je koji se koristi za opisivanje energetskog koncepta prema kojem električni automobili i određeni plug-in hibridni automobili ne mogu samo primati električnu energiju iz električne mreže, već i slati višak električne energije natrag u električnu mrežu. Koncept je razvio dr. Willett Kempton na Sveučilištu Delaware, u SAD-u. Kempton je zamislio da električni automobili mogu učiniti više za uštedu energije nego raditi bez fosilnih goriva; zamislio je da bi mogli dodatno uštedjeti na energiji pumpanjem viška električne energije natrag u mrežu. Prema ovoj viziji, budući vlasnici električnih automobila zapravo bi mogli zaraditi novac prodajom električne energije natrag u mrežu za korištenje u domovima i poduzećima.
Povezivanje vozila s mrežom pomoglo bi uštedi električne energije koja bi inače mogla biti izgubljena. Električna mreža je dizajnirana da drži samo onoliko električne energije koliko je potrebno u bilo kojem trenutku. Da bi se to postiglo, on komunicira s izvorima energije putem računala svakih nekoliko sekundi, dajući generatorima da znaju točno količinu električne energije koja mu je potrebna da zadovolji potražnju. To, međutim, znači da postoji mnogo potencijalnog viška električne energije koji bi mogao ostati neiskorišten. Koristeći tehnologiju od vozila do mreže, automobilske baterije koje sjede preko noći u garaži mogle bi pohraniti višak energije koju mreža nije mogla odmah iskoristiti, a zatim poslati električnu energiju natrag u mrežu kada je to potrebno.
Višak električne energije pohranjen u akumulatorima automobila imao bi i druge prednosti. U slučaju nestanka struje, u kojem mreža nije u mogućnosti isporučiti energiju putem dalekovoda do kuća i tvrtki, električni automobili mogli bi djelovati kao rezervni generatori, s potencijalom za napajanje više kućanstava. Vlasnici električnih automobila također bi mogli imati financijsku korist od vozila do mreže, primajući plaćanja za električnu energiju koju su prodali natrag u mrežu.
Iako postoji tehnologija za pretvaranje vozila u mrežu u stvarnost, postoje brojne prepreke koje treba prevladati prije nego što stanice za punjenje zamijene benzinsku crpku u kutu. Automobilske tvrtke morale bi surađivati s komunalnim poduzećima kako bi osigurale da automobil može adekvatno komunicirati s mrežom. Automobili od vozila do mreže također bi morali biti jednostavni za korištenje. Osim toga, vlasnici električnih automobila morali bi lako moći odabrati točno koliko električne energije žele kupiti i prodati, a proizvođači automobila bi trebali osigurati da baterije imaju isti vijek trajanja čak i pod stalnim priljevom i izlazom električne energije. Možda još važnije, stanice za punjenje trebale bi biti lako dostupne u gradovima i uz autoceste. I, naravno, mora postojati dovoljna potražnja potrošača da bi bila uspješna.
Istraživači od vozila do mreže već su napravili opipljive korake prema implementaciji tehnologije za potrošačku upotrebu. Proizvođači električnih vozila sklopili su partnerstva s istraživačima od vozila do mreže, kao i nekim komunalnim tvrtkama i velikim proizvođačima automobila kako bi pokrenuli pilot programe posvećene isporuci tehnologije na tržište. Zakonodavci su također radili na implementaciji tehnologije. Godine 2009. guverner Delawarea Jack A. Markell potpisao je zakon — prvi takve vrste — koji je nalagao da će vlasnici automobila biti plaćeni za električnu energiju prodanu u mrežu po istoj stopi po kojoj se naplaćuju za korištenje.