Što je vršna brzina ekspiratornog protoka?

Najveća brzina izdisaja pokazuje koliko su pluća sposobna propuštati zrak kroz tijelo. Protok se ispituje mjerenjem sile kojom osoba može izdahnuti zrak. Ovaj test se obično koristi za osobe koje pate od astme, iako se također koristi za druge respiratorne bolesti, poput bronhitisa. Očitavanja se dobivaju pomoću mjerača vršnog ekspiratornog protoka ili mjerača vršnog protoka.

Medicinski stručnjaci koriste rezultate najveće brzine izdisajnog protoka pri odlučivanju treba li liječiti respiratorni problem i, ako da, kako. Test se općenito provodi često i kroz dulje vrijeme, kako bi se bolje pratio napredak pacijenta. Pacijenti ne samo da provjeravaju vršne brzine izdisaja dok su u liječničkoj ordinaciji, već to mogu činiti redovito od kuće kao način da sami upravljaju svojim stanjem.

Mjerač vršnog protoka jednostavan je, ručni uređaj koji ima nastavak za usta i vagu za mjerenje snage izdisaja. Kada korisnik snažno puše u nastavak za usta, on ili ona generira očitanje najvećeg protoka izdisaja (PEF) na skali.

Postoje različiti dizajni mjerača protoka koji koriste različite metode za dobivanje PEF očitanja. Neki imaju plastične indikatore koji se pomiču prema gore kada se u njih upuhne, dok drugi generiraju elektronička očitanja. Međutim, svi mjerači protoka ne koriste istu skalu. Sve do 2004. Wrightova ljestvica bila je u standardnoj uporabi, no od tada je novija europska (EU) ljestvica stalno postala industrijski standard. Tu je i manje korištena skala Američkog torakalnog društva (ATS). Postoje metode za pretvaranje očitanja za pacijente koji prelaze s jedne skale na drugu.

Zbog velikog broja dostupnih, jedan mjerač vršnog protoka možda neće dati isto očitanje kao drugi. Zbog toga bi pacijenti trebali svaki put koristiti isti mjerač kako bi dobili dosljedno očitanje najveće brzine izdisaja. Druga metoda održavanja dosljednih očitanja je vođenje dnevnika vršnog toka. Dnevnici vršnog protoka astme općenito su dostupni za kupnju kako bi pomogli korisniku da prati očitanja tijekom određenog vremenskog razdoblja.

Na temelju vršnog protoka izdisaja, liječnici su sposobniji propisati odgovarajuću količinu lijekova za ublažavanje respiratornih problema. Kada se koriste za samokontrolu, ova očitanja mogu pomoći pacijentu da odluči hoće li povećati ili smanjiti lijekove. Na primjer, osoba koja boluje od astme s poboljšanim očitanjima vršnog protoka može odlučiti smanjiti broj puta dnevno da koristi steroidni inhalator.