Što je vršna voda?

Vrhunska voda pojam je skovan da opiše rizik od razvoja nestašice vode kao rezultat neodrživog korištenja zaliha vode. Ovo je posebno zabrinjavajuće u vrućim, suhim područjima gdje su zalihe vode već ograničene i ljudi se možda useljavaju u to područje, što dodatno opterećuje dostupnost vode. Iako nije moguće u potpunosti ostati bez slatke vode, u nekim zajednicama korištenje vode nadmašuje dostupnost, stvarajući ekološke i društvene probleme. Ovaj pojam privukao je pozornost javnosti 2010. godine kao rezultat studije koju je objavio hidrolog Peter Gleick o pitanju održivog korištenja vode i vršne vode.

Gleick definira tri vrste vršne vode, promatrajući različite ekološke i društvene probleme oko korištenja vode. Prva je obnovljiva vršna voda, koja se odnosi na korištenje obnovljivih vodnih resursa kao što su rijeke, jezera i potoci. Oni bi se teoretski trebali puniti kao rezultat padalina i otapanja snijega, sve dok zajednice ne prekomjerno izvlače te resurse, isušivajući rijeke i jezera. Neke zajednice u regijama poput američkog jugozapada već su dosegle ovu granicu.

Drugi oblik je neobnovljiva vršna voda, gledajući na eksploataciju resursa poput podzemnih vodonosnika. Za njih su potrebna stoljećima da se razviju, a ako se isprazne, neće se puniti još mnogo stoljeća. Regije koje se oslanjaju na takve resurse mogu dosegnuti svoje granice i otkriti da vode više nema, čak i kada stanovnici zahtijevaju više vode za potrebe poput kupanja, kuhanja i navodnjavanja. Ostali resursi mogu postati zagađeni, stvarajući situaciju u kojoj je slatka voda prisutna, ali nije upotrebljiva.

Ekološka vršna voda je ravnotežna točka u kojoj ljudska upotreba vode počinje uzrokovati probleme okoliša, prinoseći više štete nego koristi. U ovom slučaju, iako bi moglo biti dostupno više vode, ne bi bilo održivo iskoristiti te resurse, jer mogu biti potrebni za druge stvari, poput održavanja biljne i životinjske populacije. Korištenje previše vode može doprinijeti razvoju dezertifikacije i drugim ekološkim problemima.

Balansiranje ljudskih potreba za vodom s ekološkim pitanjima može biti komplicirano. Pregovori oko prava na vodu često postaju sporni, budući da se vodni resursi često šire preko više granica. Postupci stanovnika jedne regije mogu imati utjecaj na druge, ili dvije zajednice mogu morati dijeliti isti resurs i mogu imati problema da to čine na pravi način. Smanjenje potrošnje vode kroz mjere očuvanja važan je dio rješavanja problema vršne vode, ali kako ljudska populacija raste, to postaje sve izazovnije.