Što je Waterhouse-Friderichsenov sindrom?

Waterhouse-Friderichsenov sindrom je vrlo težak oblik meningokokne septikemije. Karakterizira ga krvarenje u nadbubrežne žlijezde, što uzrokuje njihov otkaz. Sindrom je uzrokovan teškom bakterijskom infekcijom, najčešće teškom meningokoknom infekcijom. Djeca i adolescenti imaju najveći rizik od ove bolesti, ali i odrasli mogu biti pogođeni. Ovo stanje je opasno po život i zahtijeva hitnu medicinsku pomoć.

Rani simptomi Waterhouse-Friderichsenovog sindroma su groznica, jaka glavobolja, povraćanje, promjene raspoloženja ili mentalnog statusa i ukočenost, što je drhtanje uzrokovano visokom temperaturom. Kako bolest napreduje, pojavljuje se crveni ili ljubičasti osip, koji je često popraćen niskim krvnim tlakom. Ovo je početak onoga što se zove septički šok, koji može vrlo brzo napredovati. Septički šok je hitna medicinska pomoć. Uzrokuje ga ozbiljna infekcija koja je najčešće bakterijska, ali također može biti uzrokovana sistemskom gljivičnom infekcijom ili, u rijetkim slučajevima, virusnom infekcijom.

Kasniji simptomi Waterhouse-Friderichsenovog sindroma uključuju krvarenje u nadbubrežne žlijezde, što uzrokuje njihovo zatvaranje, i krvni tlak koji postaje opasno nizak po život. Funkcija bubrega je poremećena ili potpuno prestaje. Srčana funkcija također postaje nestabilna.

Osip na koži, nazvan petehije ili purpura, počinje se širiti vrlo brzo. Ovaj osip uključuje crvene ili ljubičaste promjene boje kože koje ne postaju blijeđe kada se na njih izvrši pritisak. Obje su uzrokovane krvarenjem ispod kože kao rezultatom neke vrste ogromne infekcije. Glavna razlika između njih je ta što su petehije vrlo male točkice, dok su purpure veće i često izgledaju kao modrice. Mogu se pojaviti bilo gdje na tijelu, a obično izlaze u skupinama.

Waterhouse-Friderichsenov sindrom može biti uzrokovan bilo kojom teškom bakterijskom infekcijom, ali najčešće je uzrokovan meningokoknom infekcijom, također poznatom kao meningitis. Meningokokni meningitis uzrokuje bubrenje i upalu moždanih ovojnica, membrana koje prekrivaju leđnu moždinu i mozak. Bakterija koja se najčešće povezuje s ovim stanjem je Neisseria meningitidis, također poznata kao meningokok.

Godišnja doba u kojima je meningokokni meningitis najčešći su proljeće i zima. Vrlo je zarazna i lako se može prenijeti na osobe u bliskom kontaktu, kao što su učenici škola, vojno osoblje te djeca i radnici u vrtićima. Testiranje na ovu bolest uključuje lumbalnu punkciju, koja se obično naziva spinalna slavina. Spinalna tekućina se ekstrahira putem igle i skuplja u štrcaljku, a zatim se testira u laboratoriju na infekciju.