Webcasting je jednostavno live ili odgođena distribucija video ili audio sadržaja na mreži. Termin je skovan 1990-ih kada su mediji počeli objavljivati svoje programe putem interneta. Mnoga web-mjesta koriste neki oblik webcastinga kako bi privukla publiku, za koju se čini da pozitivno reagira na povećan sadržaj dostupnog online, kao i na povećanu fleksibilnost kada mogu gledati ili slušati taj sadržaj. Uvođenje širokopojasnog interneta također je olakšalo webcasting dopuštajući prijenos velikih količina podataka.
Iako je webcasting popularna metoda za isporuku medija koji se tradicionalno isporučuje putem televizijskih i radijskih valova, može se koristiti i u druge svrhe. Sveučilišta i fakulteti snimili su predavanja kao potporu online ili tradicionalnim tečajevima. Obrtnici su izradili videozapise s uputama kako bi ih podijelili s javnošću, dok su drugi uspostavili online intervjue ili pozivne emisije kako bi razgovarali o nedavnim razvojima u svojim područjima. Neke su organizacije koristile webcasting umjesto osobnih sastanaka i konferencija. Online prijenos sportskih događaja također je postao popularan jer navijači mogu kupiti pristup za gledanje utakmica svog omiljenog sporta putem interneta.
Svatko može napraviti webcast s odgovarajućom tehnologijom, ali je potrebno malo planiranja. Jednostavno webcasting može se obaviti od kuće snimanjem aktivnosti pomoću digitalne kamere ili čak kamere instalirane na računalu, učitavanjem datoteke i objavljivanjem na internetu. Drugi projekti mogu biti složeniji i uključivati više opreme. Na primjer, ako par želi izraditi webcast za vjenčanje kako bi njihovi stari baka i djed mogli gledati proces od kuće, na događaj bi morali ponijeti digitalne videorekordere, stative, dobra svjetla i mikrofone. Videograf bi morao stvoriti prijenos uživo s digitalnog snimača na web stranicu na kojoj bi se sadržaj prenosio. Da bi to učinio, videograf bi trebao odgovarajući softver, bežični pristup internetu i barem jedno prijenosno računalo.
Za neke događaje webcast bi mogao biti učinkovitiji ako je sadržaj prvo uređen. U tom slučaju, webcaster će morati kupiti odgovarajući uređivački softver kako bi promijenio kvalitetu vizualnih i zvučnih elemenata video ili audio datoteke. Budući da su te datoteke obično vrlo velike, webcaster mora komprimirati datoteku prije prijenosa sadržaja na internet. Te se datoteke mogu pohraniti na mrežama za isporuku sadržaja kako bi ih gosti kasnije mogli pronaći na stranici.