Will-o’-the-wisp, također poznat kao will-o’-wisp, ponekad se naziva i jack-o’-lantern, “spooklights” ili “ghhight lights”. Riječ je o fenomenu neuobičajenog prirodnog svjetla, često kada se uopće vidi (što se rijetko) nađe kako lebdi iznad močvare. Reference na will-o’-the-wisp datiraju barem iz srednjeg vijeka.
Jedna rana pjesma o toj temi glasi kako slijedi:
Bilo je u svakoj šupljini
Stotinu vijugavih pramena.
-Dafydd ap Gwilym (prijevod Wirt Sikes), 1340
Uobičajeni latinski naziv za te pojave, ignis fatuus, što znači “budalasta vatra”, također sugerira da su ga ljudi viđali najmanje tisuću godina. Will-o’-the-wisps su male plutajuće svjetiljke, koje se ponekad vide u skupinama, koje prikazuju različite obrasce kretanja. Među njima su stacionarni, spori pokreti ili najpoznatije: nestalne, strelovite pokrete za koje neki kažu da podsjećaju na inteligenciju. Pokret strelica nadahnuo je mnoge narodne priče, ispričane diljem Europe i Rusije, da je volja zapravo mala gruda zapaljenog ugljena koju drži izgubljeni duh čovjeka kojem je zabranjen ulazak u raj i pakao. Osuđeni duh koristi svjetlo da odvede putnike na krivi put.
Tradicionalni jack-o’-lantern isklesan iz bundeve za Noć vještica zapravo je dobio ime po mitu o volji-o’-the-wisp. Jedna verzija priče kaže da je duh stavio goruću grudu ugljena u izrezbarenu bundevu. Druge kulture vide će-o’-the-wisp kao pokazatelj lokacije zakopanog blaga. Svatko tko je tražio takvo blago imao bi prilično teško kopanje u močvari. Čini se da su te pojave diljem svijeta, s tradicionalnim nazivima za volju-o’-the-wisp na mjestima kao što su Filipini, Tajland, Norveška, Utah, Litva i Japan.
Znanstvenici su dali barem nekoliko mogućih objašnjenja za fenomen wisp-a, ali nijedno od njih nije opširno provjereno. Najčešći izneseno objašnjenje je da ‘o’-the-wisp’ nastaje oksidacijom plinova metana i vodikovog fosfida koji nastaju raspadom organskog materijala u močvarama. Pokazalo se da ove kemikalije osiguravaju svjetlost kada se kombiniraju u laboratorijskim uvjetima. Navedeni su eksperimenti talijanskih kemičara Luigija Garlaschellija i Paola Boschettija, iako je do sada izostala neovisna potvrda.
Drugo moguće objašnjenje je da su volja-o’-the-wisps sinonim za “zemaljske svjetiljke”, svjetla za koje se smatra da nastaju piezoelektričnim (pretvorbom tlaka u električnu energiju) materijalima, kao što je kvarc, koji su izloženi tektonskom naprezanju. To bi djelomično objasnilo povremeno nestalno kretanje tračaka. Ipak, opsežna eksperimentiranja potvrde ove hipoteze još nisu ozbiljno provedena.