WiMAX 2 je planirani nastavak WiMAX sustava za brzi bežični pristup internetu. Ima maksimalnu moguću brzinu od oko 200 puta veću od one koja se trenutno nudi putem WiMAX-a. Od kraja 2010. očekivalo se da će WiMAX 2 biti u komercijalnoj upotrebi u nekom trenutku krajem 2011. ili početkom 2012. godine.
WiMAX je skraćenica od Worldwide Interoperability for Microwave Access. To je tehnički standard za korištenje frekvencija nižih od onih koje se koriste za radiodifuziju. Te se frekvencije mogu koristiti za podatkovne veze, bilo izravno od odašiljača do korisnika, ili kao dodatak ožičenim mrežama kao što su kabelske i telefonske širokopojasne veze. U potonjem slučaju, može djelovati kao učinkovito rješenje za problem dobivanja brzih veza od lokalnih telefonskih centrala do pojedinačnih kućanstava i ureda bez potrebe za skupim kabliranjem.
WiMAX 2 radi tako što dijeli prijenos podataka na više bežičnih kanala. Industrijska udruga koja stoji iza sustava uspoređuje ovo s izgradnjom cesta za 20 prometnih traka. Iako je ukupni potreban prostor isti, logistički je lakše izgraditi četiri autoceste svaka s pet traka nego što bi bilo graditi jednu autocestu s 20 traka.
S čisto tehničkog stajališta, WiMAX 2 ima maksimalnu moguću brzinu od 1Gbps ili 1000 Mbps. U praktičnom testiranju postignute su brzine od 330 Mbps. Početni cilj komercijalnih usluga bit će osigurati prosječne brzine od 100 Mbps. Ovo se može usporediti sa brzinama do 5 Mbps koje su komercijalno dostupne putem WiMAX-a.
Da bi se ove brzine stavile u kontekst, komercijalnom filmskom DVD-u bilo bi potrebno 28 minuta za preuzimanje preko WiMAX-a. Pod ciljnom brzinom za WiMAX 2, trebalo bi 11 minuta i 20 sekundi. Pod najbržom zabilježenom brzinom za WiMAX 2, to bi trajalo tri minute i 26 sekundi. Pod teoretskom maksimalnom brzinom to bi trajalo jednu minutu i osam sekundi.
Velike brzine WiMAX 2 dolaze s nekim potencijalnim ograničenjima. Glavna je da i teoretska maksimalna brzina i trajna brzina postignuta u testiranju premašuju 100MBps koje može prenijeti većina stambenih i uredskih mrežnih kablova. To ne bi nužno bio problem za kućnu upotrebu gdje uređaji preuzimaju vezu izravno iz zraka, ali može značiti da su prednosti ograničene kada se koriste u korporativnom okruženju gdje postoji jedna pristupna točka koja se bežično povezuje s pojedinačnim strojevima.