Što je Wolverine?

Wolverine je životinja iz obitelji lasica porijeklom iz hladnih planinskih šuma sjeverne hemisfere. Prepoznate su dvije različite podvrste wolverine, wolverine iz Novog svijeta i verzija Starog svijeta. Ove životinje su najveći članovi obitelji lasica koji žive na kopnu, a ozloglašeni su po svojoj žestini: wolverines su nevjerojatno jaki i iznimno divlji.

Odrasli vukodlak može težiti i do 70 funti (32 kilograma), a može se kretati i do 15 kilometra dnevno u potrazi za hranom. Wolverines su prvenstveno mesožderi, iako će ponekad svoju prehranu nadopuniti biljnim materijalom, a imaju i niz zuba koji pucaju na kosti što im omogućuje da progone i konzumiraju plijen mnogo veći nego što jesu.

Na prvi pogled, wolverine izgleda kao minijaturni medvjed. Ove životinje su vrlo teške, s pahuljastim repovima, kratkim nogama i tamnim krznom označenim bijelim prugama. Njihovi debeli kaputi prilagođeni su snježnim, hladnim okruženjima, što ih je nekoć činilo popularnom metom lovaca i lovca koji su krzno prodavali za šivanje parkova i drugih krznenih odjevnih predmeta. Wolverines također imaju karakterističan jak miris, koji koriste za obilježavanje svojih teritorija.

Wolverines su usamljene životinje, sastaju se samo nakratko svake jedne do dvije godine radi parenja. Ženke mogu nositi leglo do šest mladih, a njihovi mladi možda nemaju svi istog oca; wolverines mogu pohraniti oplođene embrije u maternicu nekoliko mjeseci, birajući optimalno vrijeme za stvarno početak trudnoće. Ova osobina omogućuje im da ih nekoliko mužjaka oplodi neovisno. U divljini, vukodlak će općenito živjeti ne više od 10 godina, iako zarobljenici mogu doživjeti gotovo 18 godina.

Wolverine se u nekim dijelovima svijeta smatra ugroženim iz raznih razloga. Wolverines pate od posljedica pretjeranog lova, kako plijena tako i samih wolverines. Životinje su također žrtve trenda globalnog zatopljenja, jer im se staništa smanjuju, a doživljavaju daljnji pritisak na stanište kao rezultat ljudskog napada. U nekim nacijama zabrinutost zbog teškog položaja vukodlaka rezultirala je programima očuvanja i inicijativama za uzgoj u zatočeništvu, u pokušaju da se očuva genetska raznolikost vukodlaka kako bi te životinje nastavile preživjeti.