Prinos na poziv je izračun ukupnog prinosa koji će biti rezultat ulaganja u obveznicu, pod pretpostavkom da se obveznica drži do datuma poziva. Također postoji pretpostavka da će cijena poziva ostati konstantna i da na nju neće utjecati neki nepravilni skup čimbenika tijekom vijeka trajanja obveznice. Ulagači će često koristiti izračun prinosa za traženje kao dio procjene hoće li ili ne ulagati u emisiju obveznica.
Formula za izračun prinosa na poziv vrlo je jednostavna. U biti, to uključuje dijeljenje ukupnog godišnjeg prihoda obveznice na opoziv s tekućim iznosom glavnice i tržišnom cijenom. Od ove brojke oduzima se razlika između kupovne cijene i cijene poziva. U slučaju da je kupoprodajna cijena niža od cijene poziva, tada će se u izračunu uračunati i vremenska vrijednost razlike. Konačni odgovor bit će u obliku postotka, te služiti kao pokazatelj iznosa povrata koji investitor može razumno predvidjeti.
Na mnogo načina, prinos na poziv vrlo je sličan izračunavanju prinosa do dospijeća. Međutim, postoji jedna kritična razlika koju treba imati na umu. Prinos za traženje predviđa kraći rok trajanja obveznica koje se razmatraju, budući da datum poziva može biti, ali i ne mora biti isti kao datum dospijeća. Prinos do dospijeća pretpostavlja da neće biti prijevremenog poziva za obveznicu i da će ostati na snazi dok se ne postigne puno dospijeće.
Nije neobično da ulagači projiciraju i prinos do poziva i prinos do dospijeća kao dio procesa razmatranja danog ulaganja. Kada je riječ o ulaganju u obveznice, zapravo je vrlo dobra praksa sagledati predviđeni prinos s obzirom na dva različita niza okolnosti. Ako ulagač utvrdi da je prinos u oba scenarija unutar prihvatljivog opsega, onda može slobodno nastaviti s kupnjom obveznica.