Što je zabluda autoriteta?

Zabluda autoriteta je vrsta logičke zablude u kojoj se autoritet neke osobe uzima kao dokaz da je svaka izjava koju on ili ona daje istinita. Ovu vrstu zablude često čini netko tko koristi izjavu koju je dao netko drugi kao dokaz određenog stava o nekoj temi. Područje stručnosti tog tijela, međutim, nikada ne može biti dovedeno u pitanje i stoga osoba možda nije uistinu autoritet u relevantnom području. Do zablude autoriteta može doći i jednostavno zbog činjenice da nečija pozicija autoriteta u subjektu ne čini njega ili nju nepogrešivim.

Također se naziva apel na autoritet, zabluda autoriteta se obično počinje kada netko koristi izjavu koju je dao netko drugi kao dokaz određenog stava. Iako to samo po sebi nije osnova za počinjenje zablude, autoritet osobe treba biti doveden u pitanje. Na primjer, samo zato što je netko uspješna poslovna osoba koja je zaradila mnogo novca ne znači da on ili ona može biti uspješan političar. Ova vrsta zablude autoriteta često je počinjena kada ljudi povezuju uspjeh ili znanje u jednom području kao simbol ukupnog uspjeha ili znanja u svim područjima.

Zabluda autoriteta također se može dogoditi kada netko tvrdi da je autoritet u određenoj temi, u kojoj razumni autoriteti uistinu ne mogu postojati. Na primjer, ako netko iznese tvrdnju, kao autoritet, o životu na drugim planetima, onda je ova vrsta zablude vjerojatno počinjena. Čak se ni stručnjak u području astronomije i proučavanja drugih svjetova ne može smatrati autoritetom za život na drugim svjetovima. To je jednostavno zbog ograničenja ljudskog iskustva u ovom konkretnom predmetnom području, a sve izjave te osobe treba uzeti u obzir na temelju njihove vlastite zasluge, a ne autoriteta govornika.

Svatko tko se zalaže za ili protiv određene točke također bi trebao imati na umu da se zabluda autoriteta također može počiniti nesvjesno. Netko može biti autoritet u relevantnom području, a ipak dati izjavu koja je netočna ili neistinita. Samo zato što je netko stručnjak za matematiku, na primjer, ne znači da on ili ona ne može pogriješiti u vezi s nekim aspektom matematike. Kako bi se izbjegla zabluda autoriteta, poruku, a ne glasnika, treba razmotriti i procijeniti za valjanost.