Zabluda dvosmislenosti je mana logike, gdje značenje izjave nije sasvim jasno. To može stvoriti izjave koje su i uvjerljive i netočne, bilo slučajno ili po planu. Nesretno izražavanje često je odgovorno za nenamjeran humor. Postoje mnoge vrste dvosmislenih zabluda, među kojima su zablude dvosmislenosti, amfibolije i naglaska među najčešćim.
Jezik je svestran i suptilan alat, sposoban iskoristiti prednosti odabira riječi, fraza, konteksta i naglaska za oblikovanje značenja. Ponekad višestruka tumačenja mogu dovesti do zabune. Nejasne izjave možda uopće nemaju jasno značenje. Nejasna ili zbrkana izjava koja slušatelja ili čitatelja dovodi do pogrešnog zaključka zabluda je dvosmislenosti.
Dvosmislenost je uobičajena zabluda dvosmislenosti, gdje se riječ ili izraz koristi s dva različita značenja. U ovom slučaju zaključak se izvodi kao da postoji samo jedno značenje. “Uzbudljive knjige su rijetke, a rijetke knjige su skupe, tako da su uzbudljive knjige skupe”, primjer je dvosmislenosti. Svaki dio izjave je činjeničan, ali riječ “rijetko” ima dva slična, ali različita značenja.
Amfibolija izaziva zbrku korištenjem riječi ili fraza koje se mogu tumačiti na različite načine. Na primjer, čuvši “Stanodavac je izbacio stanara iz stana”, slušatelj to tumači kao da je stanodavac deložiran od strane stanodavca. Slušatelj bi naizmjence mogao pretpostaviti da je stanodavac fizički napao i izbacio stanara na ulicu. Kontekst i iskustvo dovode do pretpostavke da je prvo vjerojatnije, ali su oba moguća tumačenja, stvarajući zabludu dvosmislenosti.
Naglasak može postati izvor zbrke gdje verbalni naglasak mijenja značenje. Na primjer, svaka sarkastična izjava izvučena iz konteksta može se pojaviti kao argument koji podržava suprotnu poziciju. Kada je to namjerno, to je posebno cinična zabluda dvosmislenosti. Ovisno o naglasku, “Jeff nije pokosio moj travnjak danas” moglo bi navesti slušatelja da povjeruje da je Jeff kosio tuđi travnjak, da je kosio nešto drugo ili da je pokosio svoj travnjak neki drugi dan.
Formalne i neformalne rasprave, rasprave, argumenti, pa čak i jednostavne izjave podložni su zabludama. Često je zabluda dvosmislenosti nenamjerna, zbog lošeg odabira riječi ili nespretne fraze, ili zbog stvarne greške u logici govornika. Suptilne zablude također mogu biti namjerne, osmišljene da zbune problem, da prikriju slabosti argumenta ili da se povežu s nepovezanim točkama. Identificiranje i razotkrivanje ovih nedostataka može brzo srušiti inače uvjerljive argumente.