Zabluda nepovratnih troškova je logična zabluda ili pogrešan argument za donošenje odluka. U zabludi o nepovratnim troškovima, prethodno ulaganje se navodi kao razlog za nastavak djelovanja. Izraz se obično koristi za opisivanje ustrajanja u lošoj investiciji, uz obrazloženje da će u protivnom vrijeme, novac ili trud uložen u projekt ionako biti izgubljen. Izraz “bacanje dobrog novca za lošim” ponekad se koristi za opisivanje ovakvog ponašanja.
U ekonomiji, “nepovratni trošak” je svaki trošak koji je već plaćen i koji je nemoguće nadoknaditi. U čisto racionalnom donošenju odluka nepovratni troškovi ne bi trebali utjecati na odluke, jer se ne mogu nadoknaditi. Na primjer, razmislite o situaciji čovjeka kojemu se, nakon što je već kupio kartu za vlak, nudi brža vožnja do odredišta. Činjenica da je već platio kartu za vlak ne bi trebala imati utjecaja na odluku da krene ili odbije bržu vožnju, budući da se novac potrošen na prvu kartu gubi bez obzira na to bez obzira da li on odluči prihvatiti vožnju ili ne.
Pojam “zabluda nepovratnih troškova” opisuje uobičajenu situaciju u ljudskom ponašanju u kojoj nepovratni troškovi utječu na donošenje odluka unatoč činjenici da su već potrošeni i da se ne mogu nadoknaditi. Na primjer, osoba koja kupi knjigu i počne je čitati može otkriti da ne uživa u njoj. Ona, međutim, može nastaviti čitati, navodeći činjenicu da je ona to platila. To je iracionalno, budući da će platiti knjigu čitala je ili ne, a zapravo samo gubi vrijeme na neugodnu aktivnost umjesto da radi nešto u čemu uživa. Ovo je primjer zablude o nepovratnim troškovima na djelu.
U nekim slučajevima, zabluda nepovratnih troškova može dovesti do eskalacije obveze u velikim razmjerima. Na primjer, ulaganja britanske i francuske vlade u supersonični transport Concordea zapravo su se povećala nakon što je postalo jasno da će projekt vjerojatno izgubiti novac. Iz racionalne perspektive, napuštanje projekta bilo bi bolje od nastavka ulaganja.
Zabluda nepovratnih troškova ponekad može biti pogrešno tumačenje procesa donošenja odluka. U mnogim slučajevima postoje posljedice za radnje koje se ne mogu uzeti u obzir isključivo ekonomskom analizom. Na primjer, razmotrite slučaj kada vlada ulaže novac u projekt. Može doći trenutak kada je, kao u slučaju Concordea, iz financijske perspektive, najbolji način djelovanja napustiti projekt i uložiti u alternativu. Napuštanje projekta, međutim, moglo bi imati negativne političke posljedice kao što je narušavanje povjerenja birača. Upornost stoga donosi prednosti koje se ne uzimaju u obzir u čisto racionalnom modelu.