Zabluda neznanja je argument koji ima za cilj podržati ili diskreditirati ideju na temelju činjenice da nedostaju dokazi koji govore suprotno. Netko može, na primjer, tvrditi da, budući da nema dokaza da je činjenica X lažna, činjenica X mora biti istinita. Sličan argument mogao bi se iznijeti u drugom logičnom smjeru, a netko može tvrditi da, budući da nema dokaza koji bi dokazali da je činjenica Y istinita, činjenica Y stoga mora biti lažna. Međutim, zabluda zbog neznanja ne dolazi uvijek kada se iznosi ova vrsta ili argument, budući da postoje neki slučajevi u kojima se mora ispuniti teret dokazivanja da bi argument bio valjan.
Također se naziva argumentom iz neznanja ili pozivanjem na neznanje, zabluda o neznanju može imati nekoliko različitih oblika, ali se uvijek oslanja na nedostatak dokaza koji podržavaju argument ili ideju. Jedan od najčešćih argumenata koji se iznose korištenjem ove zablude je da ako nema dokaza da nešto nije istina, onda mora biti istina. Zabluda o neznanju često se koristi za argumentiranje stava kao što je “budući da ne možete dokazati da vanzemaljci na drugim svjetovima ne postoje, onda oni postoje”.
Ova ista vrsta zablude neznanja može se upotrijebiti s druge strane argumenta, međutim, kako bi se podržalo da nešto nije istina samo zato što nije dokazano. Netko bi mogao tvrditi da “budući da ne možete dokazati da vanzemaljci drugim riječima postoje, onda ne smiju postojati”. U mnogim argumentima, kao što je ovaj, ista se zabluda može koristiti za potporu obje strane problema. Ova vrsta zablude neznanja također funkcionira kao poseban oblik ili-ili zablude, budući da djeluje pod pretpostavkom da samo dva uvjeta mogu biti točna – ili da jest ili nije istinita.
Za nekoga tko proučava i razmatra logičke zablude važno je imati na umu da nisu sve izjave ove vrste zabluda neznanja. U američkom zakonu, na primjer, teret dokazivanja je na tužiteljstvu i postoji prirodna pretpostavka da, ako ono nije u mogućnosti pružiti dovoljan dokaz krivnje, onda optuženik nije kriv. Neobične ili nelogične tvrdnje također moraju biti dobro potkrijepljene ili dokazane, inače će ih ljudi vjerojatno odbaciti istom metodom zaključivanja.
Mnogi ljudi djeluju pod “pretpostavkom zatvorenog svijeta”, u kojoj se informacije koje ukazuju na ono što je poznato mogu koristiti za diskreditaciju ili ignoriranje onoga što nije poznato. Vrijeme prikazivanja filmova, na primjer, ukazuje na to kada će se filmovi igrati, a može se napraviti logična pretpostavka da su vremena koja nisu spomenuta kada se neće igrati. Ovo nije zabluda neznanja, već jednostavno sredstvo pomoću kojeg se informacija može razumno zaključiti u određenim okolnostima.