Što je zabluda pretpostavke?

U logici ili retorici, zabluda pretpostavke je svaki argument koji se temelji na barem jednoj pretpostavci koja je pogrešna ili nedokaziva u kontekstu argumenta. Razlikuje se od drugih vrsta logičkih zabluda, kao što su zablude o relevantnosti, koje mogu sadržavati istinite pretpostavke, ali iz njih izvlačiti pogrešan zaključak. Postoji veliki broj različitih vrsta argumenata koji spadaju u kategoriju zablude pretpostavke, ali neki od češćih uključuju lažne dihotomije, složena pitanja, argumente iz neznanja i kružno razmišljanje.

Lažna dihotomija, koja se također naziva lažna dilema ili zabluda bifurkacije, sastoji se od postavljanja samo dva izbora kada je zapravo barem jedna druga opcija logički moguća. Zabluda pretpostavke proizlazi iz poricanja da druge mogućnosti mogu postojati. Na primjer, intelektualno neodgovoran političar mogao bi tvrditi: “Ako ne glasate za poreznu reformu, nije vam stalo da služite najboljem interesu svojih sugrađana.” U stvarnosti, naravno, netko bi mogao odlučiti glasati protiv određene porezne reforme jer vjeruje da bi druga mjera bila u najboljem interesu njegovih ili njezinih sugrađana.

Slično, složeno pitanje je pitanje koje sadrži barem jednu pogrešnu ili nedokazivu pretpostavku. Na primjer, pitanje: “Jeste li se već pokajali što ste pojeli previše kolača od sira?” sadrži niz pretpostavki koje nisu nužno dokazive kontekstom. Jedna od njih je da je adresat, naime, pojeo previše kolača od sira. Također, “još” implicira da se adresat namjerava pokajati, bez obzira na to je li to već učinio. To pak pretpostavlja da je jedenje previše kolača od sira prijestup za koji se treba pokajati.

Kružno razmišljanje sadrži još jedan oblik zablude pretpostavke. U svom najjednostavnijem obliku, kružno razmišljanje navodi ili implicira da je nešto istinito jer je istinito. U stvarnom životu, naravno, većina kružnih argumenata je složenija od toga. Pacifist bi, na primjer, mogao tvrditi da je vojnik očito ubojica jer ubija ljude. Temeljna pretpostavka je da je svako ubijanje ubojstvo i da je, dakle, netko tko ubija ubojica. Ovu prvu pretpostavku, međutim, mogao bi dovesti u pitanje teoretičar pravednog rata, čime bi argument bio kružni.