Pogreška u rasuđivanju je u osnovi nedostatak u argumentu koji netko iznosi na temelju logičke strukture samog argumenta. Postoji mnogo različitih vrsta zabluda u rasuđivanju, budući da je ovo velika kategorija koja se često koristi da naznači da zabluda postoji kao funkcija logike unutar samog argumenta. Uobičajeni primjeri ove vrste zablude uključuju postavljanje pitanja, generalizacije i zablude na skliskom nagibu. Zabluda u rasuđivanju također se može sastojati od niza drugih zabluda, uključujući argument o čovjeku od slame i napade ili argumente ad hominem.
Također se naziva i neformalna zabluda, zabluda u rasuđivanju događa se unutar neformalne logike, koja koristi strukturalne koncepte umjesto matematičkih formula kako bi zaključila snagu argumenta. Ova vrsta zablude obično se događa jer je neki aspekt logike unutar argumenta inherentno manjkav pa se argument tada smatra slabim ili nepodržanim. Takvo pogrešno obrazloženje ne znači da je poanta koju osoba pokušava iznijeti istinita ili lažna, već samo ukazuje na snagu samog argumenta i koliko je on dobro podržan.
Postoji mnogo različitih načina na koje se može stvoriti zabluda u obrazloženju, kao što je postavljanje pitanja. Također poznato kao kružna logika, postavljanje pitanja događa se kada netko koristi ideju koju on ili ona podržava kao potporu za sam argument. Primjer bi bila izjava: “Provala je pogrešna jer je krađa nemoralna”, jer osoba koja daje izjavu koristi ono što pokušava dokazati kao dokaz.
Generalizacije i zablude na skliskom nagibu često se javljaju kada netko pokušava upotrijebiti podatke za potporu argumenta na pogrešan način. Generalizacija se obično događa kada netko ima malu količinu informacija ili mali uzorak populacije i ekstrapolira te informacije u mnogo veći kontekst nego što je prikladno. Skliske se padine obično događaju kada netko stvori uzročnu vezu između dviju ideja ili događaja koji nisu izravno povezani nikakvim dokazljivim podacima ili logičkim argumentom.
Druge uobičajene vrste zabluda u rasuđivanju uključuju argument o slamkastom čovjeku. Ova se zabluda događa kada netko napada slab ili nebitan aspekt argumenta koji je iznio netko drugi, a ne stvarnu poantu samog argumenta. Na primjer, ako je netko rekao “Oružje mora biti legalno da bi se ljudi zaštitili”, tada bi argument o slamnatemu čovjeku mogao poprimiti oblik “Kriminalci koriste oružje da ubijaju druge, pa je oružje opasno i trebalo bi biti protuzakonito.” Ovaj argument se ne odnosi na stvarnu izjavu prve osobe, pa je pogrešan i ne jača poziciju druge osobe.
Takvi su argumenti slični drugoj vrsti zablude rasuđivanja, poznatoj kao napad ili argument ad hominem. Ova vrsta napada nastoji diskreditirati osobu koja iznosi argument, umjesto da se bavi samim argumentom. Ako se osuđeni zločinac zalaže za blaže kazne za osobe osuđene za posjedovanje manje količine droge, netko protiv ove ideje mogao bi ukazati na karakterne nedostatke osuđenog zločinca umjesto da se bavi stvarnim zaslugama ili manama njegovih ili njezinih ideja.