Model zadane obveze je sredstvo za procjenu kreditne sposobnosti i potencijala za neizvršenje obveza. Dok se kreditno ocjenjivanje obično koristi pri ocjenjivanju pojedinaca i malih poduzeća za zajmove i kreditne linije, zajmodavci obično koriste model zadane vrijednosti kada razmatraju proširenje nekog oblika kredita korporaciji. Postoji niz različitih tipova modela koji se mogu koristiti, a većina je strukturirana tako da uzme u obzir varijable kao što su vrsta industrije, trenutno opterećenje duga i budući izgledi zajmoprimca.
Glavna svrha modela zadane obveze je odrediti razinu rizika koju će vjerovnik preuzeti kako bi poslovao s podnositeljem zahtjeva. Dio ovog procesa zahtijeva pažljivu procjenu svih osnovnih kriterija kako bi se utvrdilo ono što je poznato kao vjerojatnost neispunjenja kredita zajmoprimca. To je u biti iznos potencijala koji postoji da podnositelj zahtjeva na kraju ne ispuni odredbe povezane s ugovorom o zajmu ili kreditu.
Iako se varijable koje se razmatraju u danom zadanom modelu mogu neznatno razlikovati od situacije do situacije, postoji nekoliko ključnih strategija koje se koriste u većini modela. Jedna ima veze s korištenjem onoga što je poznato kao regresijska analiza. Ovo je jednostavno proces gledanja svake varijable koja se smatra dijelom modela, identificiranja mogućih promjena te varijable, a zatim projiciranja kako bi te promjene utjecale na sposobnost zajmoprimca da poštuje obveze povezane s dužničkom obvezom. Kao dio procesa, također se uzima u obzir vjerojatnost da će se ta promjena dogoditi.
Korištenje zadanog modela obično se koristi kada velika korporacija podnese zahtjev za zajam ili kredit. Budući da će iznos zajma vjerojatno biti nešto veći od tipičnih zajmova koje traže pojedinci ili mala poduzeća, zajmodavac će vjerojatno detaljnije ispitati financijsko stanje zajmoprimca. To je potrebno kako bi se utvrdilo je li razina kreditnog rizika koju preuzima zajmodavac unutar razumnog raspona, na temelju iznosa traženog u zahtjevu za kredit. Uz procjenu trenutnih financijskih prilika podnositelja zahtjeva, zajmodavac će također razmotriti opće stanje gospodarstva, mjesto podnositelja zahtjeva u određenoj industriji i predviđenu budućnost te industrije. Ako zajmodavac utvrdi da odobravanje zahtjeva predstavlja relativno nizak stupanj ili rizik, te da će tržišni uvjeti vjerojatno ostati stabilni tijekom trajanja zajma, postoji velika šansa da će zahtjev biti odobren.