Zadruga za čuvanje djece može biti izvrstan način da roditelji dobiju povremenu pomoć pri čuvanju djece bez plaćanja gotovine za to. Ova vrsta grupe zahtijeva puno organizacije i dogovorenih pravila da bi bila uspješna. Također zahtijeva da oni koji se pridruže zadrugi budu spremni ne samo tražiti usluge čuvanja djece nego ih i donirati.
Važna je veličina i organizacija zadruge za čuvanje djece. Većina ima najmanje pet roditelja za početak, a ti se roditelji mogu nalaziti prilično blizu jedan drugome. Početkom svakog mjeseca roditelji dobivaju određenu količinu čipsa za čuvanje djece. To mogu biti samo obični stari čips.
Svaki čip može predstavljati sat ili pola sata čuvanja djece. Roditelji moraju odlučiti ne samo koliko sati žele čuvati djecu, već i koliko sati su spremni čuvati. To znači da broj žetona može ovisiti o dogovorenoj količini sati skrbi o djeci mjesečno koje svaki član može očekivati da će dati i dobiti.
Kada roditelj treba dadilju, ona nazove članove zadruge za čuvanje djece da vidi tko je dostupan. Zatim će platiti žetone sjedećem roditelju na temelju ukupnog čuvanja djece. Kako bi ovaj roditelj nastavio dobivati usluge čuvanja djece, mora zaraditi žetone čuvajući druge u zadruzi. Organiziraniji pristup zadrugi za čuvanje djece je da se roditelji dodijele u tjednu smjenu, tako da drugi roditelji znaju tko je dostupan u bilo koje vrijeme tijekom tjedna. Ova stalna razmjena čipsa može značiti da većina roditelja ima redoviti pristup čuvanju djece.
Zadruga za čuvanje djece može najbolje funkcionirati kada su sva pravila isplanirana unaprijed. Grupe bi se trebale dogovoriti o posljedicama ako roditelji kasne po djecu ili ako je čuvanje više djece (recimo petero djece prijatelja) skuplje u čipovima nego čuvanje dvoje djece. Grupa bi također mogla htjeti uspostaviti kodeks ponašanja za dadilje i zamoliti ljude da prođu obuku o stvarima kao što su CPR dojenčadi i djece.
Ako zadruga za čuvanje djece postane prevelika, roditelji možda više neće znati kome ostavljaju svoju djecu. Neki ljudi koji su organizirali ove zadruge sugeriraju da u zadruzi ne smije biti više od 20 roditelja. Veći broj roditelja koji želi sudjelovati trebao bi eventualno formirati drugu grupu. Postoje i neke osnovne brige oko ostavljanja svoje djece s ljudima koje ne poznajete dobro. Održavanje zadruge manjom i mogućnost poznavanja svih uključenih roditelja može pomoći u ublažavanju ovih zabrinutosti.
Postoje određene prednosti u formiranju zadruge za čuvanje djece. To može značiti da roditelji mogu dobiti malo slobodnog vremena, a da za to ne moraju dijeliti novac. Ove grupe imaju tendenciju da budu uspješne kada roditelji imaju slične roditeljske ideale, sličan raspored i dobro se poznaju. Zadruge također prolaze bolje kada se na samom početku uspostave vrlo jasna pravila o tome kako će zadruga funkcionirati. Roditelji moraju razumjeti da zadruga za čuvanje djece može funkcionirati samo ako pristanu dati onoliko koliko primaju usluge čuvanja djece.