Zadržani objekt pomalo je nejasan dio gramatičkog označavanja jezika koji se općenito odnosi na imenicu koja funkcionira kao objekt u određenoj vrsti rečenica. Jedno od najjednostavnijih objašnjenja zadržanog objekta je da djeluje kao objekt u pasivnom obliku. Pasivni oblik je posebna vrsta pisanja koja koristi složeniju strukturu, s implicitnim ili neizravnim subjektom, a ne jasnim i izravnim subjektom.
Neki stručnjaci nadalje opisuju zadržani objekt kao objekt koji se prenosi u prelasku iz aktivnog u pasivni oblik. Za razumijevanje ovog fenomena korisno je poznavati aktivne i pasivne oblike. Aktivni oblik predstavlja jasnu, izravnu povezanost subjekta s objektom. Na primjer, rečenica aktivnog oblika mogla bi izgledati ovako: “Joe je dao knjigu Suzy.” Ovdje je subjekt, Joe, referenciran ispred bilo koje od druge dvije imenice u rečenici, za rezultat koji jasno čita i izravno pokazuje odnos između imenica.
Za razliku od gore navedenog, pasivna rečenica mogla bi ići ovako: “Knjigu je Suzy dao Joe.” Ovdje subjekt dolazi na kraju rečenice, ali se objekt, knjiga, prenosi. Ovo je jedan primjer što jezični stručnjaci misle kada govore o zadržanom objektu.
Zadržani objekti imaju radikalno različite namjene i identifikatore na različitim jezicima. Neki jezici, kao što je mandarinski kineski, imaju više vrsta zadržanih objekata koji različito funkcioniraju unutar jezika. Ove vrste aplikacija za gramatičke oznake pomažu lingvistima i drugima da istraže funkciju jezika na vrlo detaljan način.
Jedna od glavnih karakteristika zadržanog objekta u engleskom jeziku je njegova sposobnost održavanja dosljednog oblika kroz aktivne i pasivne oblike. Neki stručnjaci bi ovu vrstu imenice mogli nazvati “trajnim” objektom ili onim koji ima dosljednost kroz različite upotrebe. Osim što je koristan u nastavi jezika, ova specifična vrsta objekta također može pomoći u obradi prirodnog jezika, gdje inženjeri koriste označavanje predmeta i objekata kao dio raščlanjivanja ljudskog jezika za interpretaciju pomoću računala i tehnologija. Razvrstavanje referenci imenica, zamjenica i drugih identifikatora ključna je komponenta za stvaranje mogućnosti da aplikacije AI ili umjetne inteligencije “razumeju” ljudski govor ili tekstualnu komunikaciju.