Zagovornik politike je osoba koja se bori ili lobira da zakonodavna tijela usvoje određene zakone i politike. Zagovornici politike kreću se od svakodnevnih običnih građana preko organizacija istomišljenika do odvjetnika. Mogu biti motivirani isključivo željom da se bore za ono što vjeruju da je pošteno i ispravno ili jednostavno za osobnu korist.
Većina zapadnih zemalja ima predstavnički demokratski oblik vladavine. U ovoj vrsti vlasti pojedinci se biraju u zakonodavno tijelo kako bi zastupali interese i želje naroda ili izborne jedinice koja ih je izabrala. Budući da te predstavnike bira narod i obično nastoje održati dužnost što je dulje moguće, oni nastoje dobro služiti interesu svoje biračke jedinice. Zagovornici politike pozivaju se na izabrane dužnosnike, često s obećanjima da će dati izborne glasove i financijske donacije ako im predstavnik pomogne, i obrnuto, uz prijetnje da će podržati druge kandidate ako se želje zagovornika ne ispune.
Na najmanjoj razini, zagovornik politike je građanin koji je zabrinut zbog problema u svojoj lokalnoj zajednici, bilo da se radi o predloženom novom mostu, školskom proračunu ili promjeni zakona o porezu na imovinu. U konačnici, on ili ona želi utjecati na odluku kreatora politike. Kako on ili ona postaju motiviraniji, često će pozivati druge članove zajednice da se pridruže cilju i mogu održati gradski sastanak kako bi raspravljali o tom pitanju.
On ili ona mogu dijeliti letke u kojima se navodi uzrok, a može čak i ići od vrata do vrata kako bi objasnio drugim građanima zašto bi trebali podržati taj stav. Zagovornik politike često traži od pristaša da nazovu kreatore politike, da pošalju pisma ili čak skupe ili marširaju. Kada pokret započne ovako, iz građanske akcije i bez pomoći ili uključivanja profesionalnih političara, često se naziva pokretom na licu mjesta.
Na široj razini, postoje organizacije koje imaju ogroman broj članova, a svi su dio organizacije za jedan zajednički cilj. AARP – nekadašnja Američka udruga umirovljenika – jedna je od tih grupa, a sami se ti subjekti mogu smatrati zagovornicima politike. Koriste institucionalne resurse kako bi motivirali svoje članove da kontaktiraju predstavnike u vezi s pitanjima koja su zabrinuta. AARP bi, na primjer, vjerojatno zagovarao pitanja vezana za promjene u socijalnoj sigurnosti ili Medicaidu, obje mreže socijalne sigurnosti za osobe starije dobi.
Možda je najjedinstvenija vrsta zagovornika politike profesionalni lobist. Lobist je često odvjetnik i može se smatrati zagovornikom politike za zapošljavanje. Lobisti su obično skupi, ali se zapošljavaju iz dobrog razloga: pristupa.
Općenito, lobisti borave u gradovima u kojima rade zakonodavna tijela – prema jednoj procjeni broj lobista u Washingtonu, DC, iznosi nekoliko desetaka tisuća – i često su ranije izabrani dužnosnici. Oni poznaju detalje i makinacije političkog procesa i po imenu su s važnim ljudima koji u konačnici kreiraju politiku. Obično ih zapošljavaju korporacije, druge zagovaračke organizacije, pa čak i gradovi.