Zahtjev za razrješenje službeni je dokument koji se podnosi sudskom sustavu. U ovom dokumentu tuženik traži od suca da presudi da tužitelj nema dovoljno dokaza da nastavi sa svojim predmetom, čime ga odbacuje. Mogla bi se podnijeti i kada ne postoji pravni lijek za određenu situaciju. Ovaj prijedlog se može podnijeti u kaznenom ili građanskom postupku. Odvjetnik obično podnosi ovaj dokument, a pravila za to se razlikuju od jedne do druge jurisdikcije.
Točan format ovog pravnog dokumenta razlikuje se u svakoj jurisdikciji. Općenito uključuje broj predmeta i imena uključenih strana na vrhu. Naveden je i sudski sustav i datum izrade. Ispod ovih informacija obično se nalazi podnaslov pod naslovom “zahtjev za razrješenje”.
U tijelu prijedloga za odbacivanje tuženik će navesti razloge zbog kojih želi da se njegov predmet odbaci. To će ovisiti o trenutnoj situaciji kao io lokalnoj politici. Kad god je to moguće, prijedlog treba upućivati na sve relevantne zakone ili prethodne odluke koje utječu na ovaj slučaj.
Na kraju prijedloga za razrješenje često se nalazi stavak u kojem okrivljenik traži od suda da poduzme radnju koju je tražio. To je ponekad poznato kao “molitva za olakšanje”. Ispravu će odmah nakon podnošenja zahtjeva potpisati okrivljenik i njegov punomoćnik. Prijedlog može ovjeriti i javni bilježnik.
Mnoge jurisdikcije zahtijevaju da se zahtjev pošalje poštom suprotnom odvjetniku u isto vrijeme kada je podnesen sudu. U ovom slučaju, potvrda o usluzi navedena je ispod redaka potpisa. Ovo je jednostavno paragraf koji potvrđuje da je kopija poslana poštom na određeni datum.
Zahtjev za razrješenje obično se mora podnijeti u određenom roku. To može ovisiti o određenom sudskom sustavu, kao io vrsti predmeta koji se vodi. Zahtjev se obično predaje sudskom službeniku, ali se u nekim jurisdikcijama može podnijeti elektroničkim putem.
Nakon podnošenja prijedloga za razrješenje, kopija ovog dokumenta zadržava se u službenoj evidenciji klijenta. To će braniti zadržati do donošenja odluke. Vrijeme koje ovaj proces traje također ovisi o sudskom sustavu, činjenicama u predmetu i broju predmeta koji određeni sudac ima.