Što je zajednički rad?

Prema zakonu o autorskim pravima, zajedničko djelo je djelo koje su stvorile dvije ili više osoba koje dijele jednake interese u gotovom proizvodu. Da bi se smatrali zajedničkim radom, doprinosi svih autora moraju biti međusobno ovisni i neodvojivi. Dakle, ako netko napiše naprijed na knjigu koju je napisao netko drugi, to nije zajednički rad, ali ako književnik i ilustrator surađuju na izradi, primjerice, dječje knjige, smatrali bi se zajedničkim stvarateljima. Djela za najam također se mogu smatrati zajedničkim djelima, pri čemu tvrtka ili osoba koja naručuje djelo ima jednak interes u autorskom pravu na djelo.

Knjige, članci iz časopisa, glazbeni sastavi i umjetnička djela mogu biti zajednički radovi. Veličina doprinosa nije bitna. Ako je netko dao doprinos zajedničkom djelu, ta osoba dijeli jednak dio autorskog prava i ima jednaka prava. Kreatori mogu sklopiti ugovor kako bi razjasnili određene točke njihove suradnje.

Zajednički autor ima pravo ustupiti neisključiva prava drugoj strani bez konzultacija s drugim autorima. Isto tako, zajednički autori mogu prenijeti svoj interes za djelo na nekog drugog, kao kada netko želi udio u djelu zaštićenom autorskim pravima na nasljednike. Stranke u zajedničkom djelu ne mogu ustupiti isključiva prava bez suglasnosti drugih autora. Oni također moraju računati za svaku dobit koju ostvare iskorištavanjem rada.

Na doprinose zajedničkom radu treba gledati kao na dio besprijekorne i međusobno povezane cjeline. Bez rada jednog od suradnika, djelo ne bi bilo gotovo. Autori mogu odlučiti eksplicitno identificirati svoje doprinose djelu, kao kada autori pišu naizmjenično poglavlja knjige, ali to od njih nije potrebno. Suradnici se obično imenuju, ali u slučaju ljudi poput ghostwritera, ime suradnika može biti javno izostavljeno iz gotovog zajedničkog rada.

Postoje situacije u kojima nekome možda neće ići na ruku da se gotov proizvod svrsta u zajednički rad. Neki ljudi vole moći kontrolirati sve načine na koje se njihov rad koristi i možda im se ne sviđa ideja da drugi suradnici mogu dodijeliti neisključiva autorska prava bez pristanka. Isto tako, ako dođe do sukoba između autora, može biti teško postići dogovor o pitanjima koja se odnose na djelo za koje je potreban doprinos svih autora.