Zakon o Amerikancima s invaliditetom značajan je zakon čija je glavna svrha pružiti zaštitu od diskriminacije osobama s invaliditetom te smanjiti ili ukloniti mnoge od prepreka s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno susreću. Zakon o Amerikancima s invaliditetom, koji se često naziva ADA, donio je Kongres Sjedinjenih Država, a potpisao ga je predsjednik George HW Bush 1990. ADA je naknadno izmijenjen usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama ADA od strane Kongresa Sjedinjenih Država i potpisan u zakon od strane predsjednika Georgea W. Busha 2008. Od donošenja ADA-e, Vrhovni sud Sjedinjenih Država često je usko tumačio odredbe izvornog zakona, što je osobama s invaliditetom otežavalo dokazivanje da su bili diskriminirani. Stoga je Zakon o izmjenama i dopunama ADA iz 2008. osmišljen kako bi proširio tumačenje izvornog Zakona o Amerikancima s invaliditetom.
Zakon o Amerikancima s invaliditetom podijeljen je u pet glavnih odjeljaka, poznatih kao naslovi. Naslov I. ADA u biti štiti pravo na zapošljavanje osoba s invaliditetom sprječavajući većinu poslodavaca da diskriminiraju kvalificirane kandidate samo na temelju invaliditeta. Prema ADA, invaliditet se definira kao tjelesno ili mentalno oštećenje koje negativno utječe na aktivnost pojedinca. To ne znači da je poslodavac dužan zaposliti osobu s invaliditetom. To znači da poslodavac ne može isključiti kandidata koji ispunjava minimalne zahtjeve za posao i koji je sposoban obavljati bitne radne funkcije sa ili bez razumnih prilagodbi.
Naslov II Zakona o Amerikancima s invaliditetom proširuje zaštitu koju pruža ADA na zaposlenike državnih i lokalnih vlasti te na aktivnosti i programe koje pružaju državne i lokalne vlasti. Naslov II ADA osigurava da se državne i lokalne vlasti moraju pridržavati odredbi Zakona o Amerikancima s invaliditetom. Glava II također postavlja smjernice koje su osmišljene za povećanje pristupačnosti javnog prijevoza.
Treći dio ADA bavi se zahtjevima i odgovornostima koje privatna poduzeća s javnim pristupom imaju prema zakonu. Glava III zahtijeva da privatne tvrtke kao što su trgovine, restorani, trgovački centri, kina, smještajni objekti i usluge kao što su prijevozničke tvrtke, ispunjavaju minimalne zahtjeve za povećanje pristupačnosti osobama s invaliditetom. Naslov IV zakona zahtijeva od telefonskih tvrtki da pružaju usluge prijenosa, omogućujući osobama s oštećenjem sluha i govora mogućnost telefonske komunikacije. Posljednji odjeljak ADA, naslov V, prvenstveno je osmišljen kako bi dao upute saveznim agencijama za provedbu Zakona o Amerikancima s invaliditetom.