Zakon o integraciji ženskih oružanih snaga bio je značajan dio američkog zakonodavstva donesenog 1948. godine i potpisanog od strane predsjednika Harryja Trumana. Prema Zakonu, ženama je po prvi put dopušteno služiti kao redoviti pripadnici oružanih snaga u Sjedinjenim Državama. Kao takvi, bili su podvrgnuti istim pravilima koja su se primjenjivala na sve pripadnike vojske, i imali su pravo na iste beneficije, uključujući naknade za branitelje.
Povijest žena u vojsci u Sjedinjenim Državama stara je koliko i sama Amerika. Žene su se borile u Revolucionarnom i Građanskom ratu, često se maskirajući u muškarce kako bi mogle služiti kao dio regularnih jedinica. U Prvom i Drugom svjetskom ratu, žene su služile na različitim funkcijama, a žene su obično radile u Sjedinjenim Državama kako bi oslobodile muške pripadnike vojske za službu u inozemstvu.
Prije usvajanja Zakona o integraciji žena u oružane snage, većina žena mogla je služiti vojsku samo u hitnim slučajevima, te su bile prisiljene služiti u posebnim odvojenim jedinicama namijenjenim samo ženama. Jedine žene primljene u vojsku na redovitu službu bile su medicinske sestre, koje su služile u ratu i miru. Žene koje su se prijavile za hitnu pomoć nisu mogle služiti na mnogim mjestima otvorenim za muškarce, a čim je kriza prošla, otpuštane su, često bez beneficija.
Iako je Zakon o integraciji ženskih oružanih snaga označio značajnu pobjedu američkih žena koje su željele služiti vojsku, bilo je nekoliko upozorenja. Ukupan broj žena u službi bio je ograničen na dva posto od ukupnog broja, a promaknuća žena bila su ograničena na određeni broj svake godine. Zakon o integraciji ženskih oružanih snaga također je imao klauzulu koja je dopuštala otpuštanje bez razloga, a ženama je ograničavao pristup borbenim zrakoplovima i brodovima, kao i niz borbenih položaja.
Od 2006. godine žene su činile 15% vojske Sjedinjenih Država. Ograničenja za promaknuća su ukinuta, a prva žena general s četiri zvjezdice nominirana je 2008., 60 godina nakon donošenja Zakona o integraciji ženskih oružanih snaga. Većina pozicija u vojsci otvorena je za žene, s izuzetkom nekoliko borbenih položaja. Brojni muškarci i žene lobirali su za potpuno ukidanje zabrane borbenih položaja, tvrdeći da žene mogu služiti jednako učinkovito kao i njihovi muški kolege, te da vojska treba slijediti cilj rodne neutralnosti.