Zakon o jednakim plaćama (EPA) SAD-a i Zakon o jednakim plaćama Ujedinjenog Kraljevstva dva su zakona koja su nastojala stvoriti veću jednakost u plaćama među spolovima. Kada su prvi put ušle u radnu snagu, žene su imale malu zaštitu u ovom području — često se tvrdilo da bi žene trebale zarađivati manje jer nisu uzdržavale obitelji. Ipak, mnogi su ljudi tvrdili da je diskriminacija na temelju spola kada je u pitanju određivanje plaće netočna. Kako bi se tome suprotstavile, i SAD i UK razvile su zakone za zabranu diskriminacije u plaćama na temelju spola, a mnoge druge zemlje imaju slične zakone.
U 1970-ima Velika Britanija je razvila i donijela Zakon o jednakim plaćama koji je zahtijevao da plaća bude ista pod uvjetom da ljudi obavljaju istu vrstu posla. Također moraju imati jednako iskustvo i biti u stanju dokazati da imaju istu razinu kompetencije kao i ostali zaposlenici. Pod uvjetom da se te stvari mogu provjeriti, spol nikada ne bi trebao biti uzet u obzir pri određivanju plaće. Ako se može dokazati da muškarac ili žena nisu jednako plaćeni, ta osoba može imati pravni zahtjev i može tužiti zaostalu plaću i povećanje na uobičajenu plaću.
U SAD-u su napori za razvoj Zakona o jednakim plaćama počeli ranije. U 1960-ima nekoliko je važnih zakona pomoglo da se uspostavi manje diskriminatornih praksi u radnoj snazi. Jedan od njih bio je Zakon o građanskim pravima iz 1964. godine, koji je imao za cilj pokušati osigurati jednak tretman u radnoj snazi i drugdje za spolove, ljude različitog vjerskog podrijetla i ljude različitih rasa.
Američki Zakon o jednakim plaćama otišao je još dalje posebno raspravljajući o tome kako bi poslodavci trebali procjenjivati spol. Dodan je u zakon o zaštiti zaposlenika koji je donesen 1938. godine, a zove se Zakon o poštenim radnim standardima. Drugi zakoni pomogli su u jačanju EPA, a jedan od njih je Zakon o poštenoj plati Lily Ledbetter iz 2009. godine. Ovaj zakon oslobađa se zastare u pogledu mogućnosti tužiti zaostale isplate, ako zaposlenik kasnije shvati da nije pošteno plaćen.
Unatoč namjerama EPA-e, procjenjuje se da žene još uvijek nisu jednako plaćene. Iako je Zakon o jednakim plaćama poboljšao i izjednačio neke plaće, još uvijek se ne primjenjuje univerzalno ni u Velikoj Britaniji ni u SAD-u. Budući da poslodavci često obeshrabruju zaposlenike da razgovaraju o plaći, neke žene godinama ostaju nedovoljno plaćene, a da nisu svjesne da su nedovoljno plaćene. EPA u zemljama bitka su koja se uspješno vodi, ali još nije dobivena.