Zakon o jednakim plaćama iz 1963. bio je amandman na američki Zakon o pravednim radnim standardima, koji je zakon koji regulira zapošljavanje, plaću i radne uvjete za zaposlenike u zemlji. Ovim činom bilo je protuzakonito isplaćivanje muškaraca i žena različitih plaća za isti rad. Nakon što je američki Kongres usvojio zakon, predsjednik John F. Kennedy ga je potpisao kao zakon 10. lipnja 1963. Stupio je na snagu 11. lipnja 1964. i postao je prvi američki zakon koji se bavi diskriminacijom na temelju spola.
Do donošenja Zakona o jednakim plaćama iz 1963. godine, u Sjedinjenim Državama bilo je uobičajeno da žene budu plaćene znatno manje od muškaraca za obavljanje istog posla. U 1950-ima, žene u SAD-u zarađivale su samo 59 centi za svaki dolar koji su zaradile njihove muške kolege. Zakon ne pokriva samo plaće, već i prekovremeni rad, beneficije i druge oblike naknada. Odredbe zakona odnose se na privatne i državne službenike.
Tijekom 1950-ih u Kongresu SAD-a predstavljeno je nekoliko zakona kojima se traži jednaka plaća za žene. Dana 14. veljače 1963., ministar rada Willard Wirtz podnio je nacrt zakona. Uz nacrt zakona, Wirtz je poslao pismo u kojem preporučuje da Kongres donese zakon koji osigurava jednaku plaću na temelju spola.
Također je pomoglo u osiguravanju uspjeha čina i Predsjednička komisija za status žena. Imenovano od strane Kennedyja 1961. godine, formiranje povjerenstva bilo je odgovor na napore da se pokuša donijeti amandman o jednakim pravima, a vodila ga je bivša prva dama Eleanor Roosevelt. Komisija je izdala svoje izvješće o položaju žena 1963. i podržala Zakon o jednakim plaćama iz 1963. godine.
Zakon o građanskim pravima iz 1964. dodatno je uspostavio ravnopravnost spolova na radnom mjestu. Ovim zakonom zabranjeno je zapošljavanje ili otpuštanje zaposlenika na temelju spola. Zaštita Zakona o jednakim plaćama iz 1963. nije proširena na profesionalne žene sve do 1972., pri čemu su profesionalne i administrativne pozicije bile isključene u izvornom zakonodavstvu.
U predmetu koji se vodi na temelju zakona moraju se utvrditi dvije činjenice. Zaposlenik mora pokazati da su muškarci i žene različito plaćeni ovisno o spolu. Zaposlenik također mora pokazati da su uvjeti rada i rada isti.
Taj je čin bio katalizator sličnih zakona u drugim dijelovima svijeta. Britanski je parlament potom usvojio Zakon o jednakim plaćama iz 1970. godine. Francuska i Novi Zeland donijeli su slične zakone 1972., kao i Irska 1974. godine.