Zakon o maloljetničkom pravosuđu može se odnositi na jednu od nekoliko stvari. Jedan je poznat kao Zakon o maloljetničkom pravosuđu (briga i zaštita djece) iz 2000., koji je donesen u Indiji kako bi se spriječilo tiskanje imena i informacija djece u bilo kojem javnom mediju kada su iz bilo kojeg razloga bila pod zaštitnim nadzorom. Također u Indiji, Zakon o maloljetničkom pravosuđu iz 1986. daje vladine smjernice za rehabilitaciju maloljetnih delinkvenata. Sličan zakon, Zakon o maloljetničkom pravosuđu i prevenciji delikvencije iz 1974., donesen je u Sjedinjenim Državama iz istih razloga.
Jedna od glavnih svrha Zakona o maloljetničkom pravosuđu u Indiji i sličnom u SAD-u je osigurati pravednu i adekvatnu rehabilitaciju za mlade u sustavu kaznenog pravosuđa. To uključuje pošteno postupanje, pristup savjetovanju i drugim potrebnim alatima te istraživanje kućnog okruženja kako bi se osigurala odgovarajuća skrb kako bi se djetetu pružilo okruženje pogodno za rehabilitaciju. Ono što čini pošteno postupanje može varirati ovisno o lokaciji.
Američki Zakon o maloljetničkom pravosuđu ima četiri odvojena dijela, od kojih svaki regulira pitanje koje se odnosi na maloljetnike. Mladi koji bježe iz domova skrbnika ne mogu biti zatvoreni u zatvoru za maloljetnike ili odrasle osobe. Također je protuzakonito zatvaranje mladih u kontaktu s odraslim zatvorenicima i ne smiju se držati u istim objektima kao i odrasli osim u vrlo ograničenim i privremenim okolnostima. Osim toga, države su dužne obratiti pozornost na problem prevelike zastupljenosti mladih iz manjinskih zajednica u pravosudnom sustavu. To može značiti financiranje programa za mlade koji su usmjereni na manjine i pravednije izricanje kazni za manjinske maloljetnike.
Najnoviji indijski Zakon o maloljetničkom pravosuđu ima za cilj zaštititi maloljetnike od otkrivanja njihovog identiteta u bilo kojoj novinskoj kući, časopisu ili web stranici. To uključuje informacije kao što su njihova imena, adrese, brojevi telefona, slike, škole i rodbina. Ne samo da ih to štiti od potencijalne štete, već također štiti djecu i njihove obitelji od potencijalnog medijskog uznemiravanja.
Kršenje bilo kojeg važećeg Zakona o maloljetničkom pravosuđu jamči zatvorsku kaznu za počinitelje, kao i novčane kazne. Ponekad su primjenjive obje kazne. Iznimke se mogu napraviti ako posebnu dozvolu daju državni službenici vlasti ili skrbnici djece koja su uključena. U većini područja, maloljetnik se predstavlja kao netko tko je mlađi od punoljetnosti, što je obično 18 godina. Mogu se pojaviti posebne okolnosti, kao što je maloljetnik optužen kao odrasla osoba za teško kazneno djelo, iako će vjerojatno i dalje biti u pritvoru s maloljetnicima do 18. godine.